Svaki rat s Bogom neslavno svrši (Majka crkve)

**********

Post 3,9-15: Nastupile su za čovjeka neugodne posljedice prvog sudbonosnog grijeha. Ponajprije, zbog grijeha, poremećeni su odnosi između muškarca i žene te su pristigle i posljedice toga pada. Žena je dana čovjeku da mu bude „pomoć“, ali mu je postala zavodnica i odvela ga u grijeh. Muškarac je stvoren prije žene i bio je po naravi njen vođa. Popustivši njezinu zavođenju pokazao se slabićem koji je nju slijedio mjesto da je vodi. Mjesto zajedništva u jednom tijelu (Post 2,24), našli su se zajedno u prekršaju. A kad je zlodjelo bilo izvršeno, razbijen je sklad koji je dotada među njima vladao, jer je Adam nastojao svu krivnju prebaciti na Evu (Post 3,12). Ali i prije toga su uvidjeli da nešto nije u redu: „Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli“ (Post 3,7). To se protivilo onome što je prije rečeno: “A bijahu oboje goli, čovjek i njegova žena, ali nisu osjećali stida“ (Post 2,25). Na spolnost je pala sjena jer ona odsada može lako otežavati odnose između muškarca i žene, iako je u sebi dobra. Božja osuda: „Žudnja će te mužu tjerati a on će gospodariti nad tobom“ (Post 3,16) i to je još jedan korak dalje kako je narušen sklad. Gospodarenje muškarca i degradacija žene dolazi mjesto savršenog zajedništva u međusobnoj ljubavi, dok plodnost kao normalna posljedica spolnog sjedinjavanja dolazi u okvir patnje: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti, u mukama djecu ćeš rađati (post 3,16). Žena će imati porođajne bolove a muškarac će se mučiti obrađivanjem zemlje. Konačno oboje bivaju protjerani iz vrta. Sve ovo zapravo predstavlja sadašnje stanje ljudskog para. Muškarac i žena, u biti dobri, grijehom su ranjivi i potrebno im je otkupljenje. Stoga sadašnje stanje čovjeka koji trpi i umire, nije djelo Boga, nego djelo samog čovjeka. Ono slijedi iz grijeha prvog čovjeka i svi su ljudi rođeni u tom stanju. Čovjek je izgubio prisnost s Bogom. Ipak, čovjek nije definitivno potučen niti beznadno podložan silama zla. Nadu ulijeva sam Bog (Post 3,15), dok obećava novo materinstvo po novoj Evi i novo stanje po novom Adamu. Uz to, Bog pokazuje dirljiv dokaza svoje brige za nesretni ljudski par, on im nabavlja odijelo.

***********

Iv 19, 25-27: Današnje je Ivanovo Evanđelje kratko. To je čas rađanja Crkve. Kao nekoć Adam i Eva pod stablom dobra i zla, tako sad stoji uz stablo križa novi Adam i nova Eva, Isus i Marija. Prvi par je grijehom upropastio ljudski rod, drugi ga par otkupljuje i spašava. Ispunja se proročanstvo koje je sadržano u samom imenu Eve. Marija je doista majka živih – to naime znači Eva – jer je svojim „da“ pristala na porođajne muke Božje djece. Ivan je pravo njezino dijete, a da u tom pogledu ne bi bilo nikakve sumnje, Isus to i nazivom očituje. S pravom Crkva vidi u ovim riječima potvrdu za istinu da je Marija suotkupiteljica ljudi i majka sv. Crkve. Marija i Crkva tvore jednu novu obitelj. Danas je blagdan: Marija, Majka Crkve.