Svaka vlast, crkvena ili svjetovna, mora učiti mudrost življenja i vladanja (32.tj.sr.)

********

Mudr 6, 1-11: Nakon što je pisac Knjige Mudrosti ukazao na drastičan sud nad bezbožnicima, na početku ovoga poglavlja on se ponovo obraća kraljevima kojima upućuje upozoravajuću i opominjuću riječ, jer oni nose i veliku odgovornost. Bog im je dao vlast, zato oni pred Bogom za tu vlast trebaju i odgovarati. Ni poganski kraljevi nisu isključeni, jer i oni su upravljači kraljevstva Božjeg. Naime u dijaspori su imali prilike vidjeti kako i oni jamče red kojega dovode u vezu s božanskim redom i gospodstvom svijeta. Kraljevi su sluge kraljevstva, a njihovo kraljevanje će se suditi prema Božjem zakonu. Prema moćnim vladarima će se strogo postupati, dok će maleni moći računati sa smilovanjem. Bog je gospodar svega, sve je stvorio i svi oni ovise o njegovoj providnosti. Stoga kraljevi moraju učiti mudrost življenja i vladanja. Mudrost koju trebaju naučiti obvezuje da se u obzir uzme volja Božja, da se kroz nju gleda stvarni smisao sve što se događa, i s njome uskladi ponašanje. Mudrost je stoga uvijek ispravno znanje i djelovanje. Nju je teško naći.

**********

Lk 17, 11-19: Svako čudo Isusovo kao Božji intervent zaslužuje pažnju, pa tako i ozdravljenje devet židovskih gubavaca i jadnog Samarijanca. Ali ovdje je naglasak na kontrastu ponašanja ozdravljenih. Samo se jedan, nakon što je izvršio što zakon propisuje, ponovo vratio zahvaliti Isusu s velikom vjerom koju vidimo u iskazanom poštovanju prema Isusu. Zanimljivo, Isus je na PUTU u Jeruzalem pa i gubavce šalje na taj PUT, i tek su na pola puta ozdravili, ne odmah kod riječi Isusovih, a smo se stranac Samarijanac, kojeg su Židovi držali nevjernikom, vratio natrag zahvaliti Isusu, slaveći Boga u sav glas. Nežidov, a tako zahvalan Bogu, postaje Isusov učenik, kojem Isus kaže: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!