Što mi je činiti da se spasim? (6.vaz.ut.)
**********

Dj 16, 22-34: Pavlov je miran život u Filipima odjednom prekinut. Gotovo u stopu pratila ga je jedna žena, vičući: „Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja“. Stoga se Pavao okrenuo i zapovjedio duhu: „Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!“ Nevolje su prave došle od njezinih poganskih gospodara jer im je nestalo dobiti od njezinog vračarskog posla, pograbe Pavla i Silvana te ih odvukoše pred glavare. Uzbuniše i svjetinu govoreći kako nude običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti. Zbog toga su ih uz dobre batine, strpali u tamnicu i okovali u klade. Oko ponoći su Pavao i Silvan pjesmom slavili Boga, a ostali zatvorenici rado slušali. Mogao je Pavao proći bez ove gužve, ali to je Pavao, on propovijeda, bilo zgodno ili nezgodno. I dok su slavili Boga nasta snažan potres da su se temelji tamnice poljuljali, a vrata se pootvarala, okovi i lanci s nogu popadali. Tamničar, kad je vidio da su vrata zatvora otvorena htio se ubiti, ali Pavao povika: „Ne čini sebi nikakva zla. Svi smo ovdje.“ Tamničar je shvatio da je to Božje djelo i baci se Pavlu do nogu s glasom: „Što mi je činiti da se spasim?“Pavao i Silvan su odgovorili: „Vjeruju u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ti i dom tvoj.“Uslijedila je Pavlova kateheza, nakon koje tamničar pun radosti prima krštenje. Kada je svanulo stigla je naredba da ih se pusti iz tamnice. Pavao nije htio izaći iz tamnice, nego im je odvratio: Javno su nas, neosuđene, išibali, nas rimske građane i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!“ Tako je morao doći sam pretor, ispričao se i oslobodio ih. Kršćanska vjera, upućena i vođena Duhom Sveti, ide u korak s ljudskim dostojanstvom.

***********

Iv 16, 5-21: Koliko god Isus govorio o nevoljama koje će zadesiti same učenike, još je više govorio kako i s kojom snagom proći kroz te nevolje. Krist želi istaknuti da je ne samo živ, nego s Očevim Duhom snaga učenicima, snaga koja razlučuje što je grijeh, što li pravednost, a što osuda. Božja snaga i moć osvjetljuju lice zemlje. Njegova prisutnost i njegova djela jesu iznad svega.