Što liječi slomljena srca? (XX.tj.pon.)

Ez 24,15-24: Svaki rastanak s nekim koga volimo je žalost, svaki gubitak nekoga ili nečega što nam je u životu donosilo radost je teška bol. Prorok Ezekijel se susreće s tri žalosti u isto vrijeme. Bol je na njegovoj duši neprebolna, a Gospodin kaže: ne jecaj, ne plači. Prva teška bol, Jeruzalem je pod opsadom (588 g. pr. Kr.) i izgleda poput rđava lonca koji je stavljen na vatru da mu se rđa spali. Druga bol je ponašanje njegova naroda je takvo da je zagadilo cijeli grad. Usred te dvije teške nedaće, Ezekijelu umire voljena žena. No, Bog mu zabranjuje uobičajeno oplakivanje i žalovanje kao glasno naricanje s golom glavom posutom prahom i pepelom, a noge bose i na licu povez. Iako je Ezekijelu s gubitkom žene u srce ušla neizreciva bol, ipak, on hoda gradom, ne onako kako obredi žalosti propisuju, nego kako Gospodin kaže. A Gospodin govori: „Oduzeo sam ti očinju radost, ti zbog toga ne tuguj, ne plači i ne roni suza. Povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj lice i ne jedi žalobničke pogače“. Takav Ezekijel, s takvim ponašanjem, izaziva kod naroda pitanje: Zašto to radiš Ezekijele? Poziva se Ezekijel na riječ Jahvinu, jer u njoj je poruka za narod, a ona glasi: Sudbina Jeruzalema slomit će srce Izraelaca, ali ćete sve podnijeti suhih očiju kao i Ezekijel, i sve ćete raditi ovako kao što i ja radim. Sve, ako i budete htjeli oplakivat svoje mrtve, pad grada i njegova svetišta, nećete imati priliku. I učinit ćete sve što sam i ja učinio. Nećete tugovati i plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih grijeha i jecati jedni za drugim. Godinu dana kasnije grad Jeruzalem je pao.

Mt 19, 16-22: Kod Ezekijela smo vidjeli, što je sve slomilo njegovo srce i srce njegova naroda. U današnjem Evanđelju Isus donosi još jedno područje, koje je čak kao prirodna stvar, a u stanju je slomiti srce. O čemu se radi?Naime, Isusu je pristupio neki bogati mladić. Odmah je uputio Isusu pitanje: „Koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“Odgovor je Isusov jednostavan: „Idi i čuvaj zapovijedi.“ Mladić iznenađen takvim odgovorom kaže: „Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje? Na to mu Isus reče: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima…“Mladiću je ovakav Isusov prijedlog teško legao na srce. Mladić odlazi žalostan jer imaše veliki imetak. A što je ustvari Isus htio reći? On ovdje ukazuje na korijen čovjekove nevolje. Mladićevo izvršavanje zakona nije bilo iz čitavog srca. Ono što je posjedovao, značilo mu je neobično mnogo. Zbog toga nije ljubio Boga i svoga bližnjega bezrezervno. Isus mu govori da sve rasproda. Bolje je ništa ne posjedovati nego ljubiti stvari više od Boga. Njemu je to slomilo srce, jer Židovi su držali da je bogataš prijatelj Božji i da će se najprije on spasiti. To je iznenadilo mladića i otišao je žalostan svojim putem.