Prva nedjelja korizme – 2022. c

Kršćanska braćo i sestre !
Pnz 26, 4-10: Prva dva čitanja: odlomak iz knjige Ponovljenog zakona i odlomak iz Poslanice Rimljanima, potiču naše nade da bismo se zatim razočarali.
Ponovljeni zakon ističe kako je Bog dao Izraelcima „zemlju kojom teče med i mlijeko, nakon što ih je izveo iz Egipta, „rukom jakom i mišicom ispruženom, velikim strahotama, znamenjima i čudesima“.
Stoga se Izraelci radosno prisjećaju tih događaja i Bogu za uzvrat prinose prvine plodova zemlje. Život se uza sve znakove i čudesa, čini tako jednostavnim, tako čudesno jednostavnim.
Rim 10, 8-13:Pavao u Poslanici Rimljanima pojačava taj izravan odgovor božanskog spasenja. Citirajući svoju omiljenu starozavjetnu knjigu ,proroka Izaiju, u Božje ime poručuje Rimljanima: „Tko god u nj vjeruje neće se postidjeti“ jer je Gospodin „bogat prema svima koji ga prizivlju“.
Naže životno iskustvo govori da je život daleko kompliciraniji i mnogo je manje čudesan u svojim ishodima nego što na to ukazuju ovi biblijski odlomci.
Lk 4,1-13: Isus bi se složio s nama: što više, svojim bi nas vlastitim kušnjama uvjeravao da mu nestrpljivost i naglost, tjeskoba i bijeg od života nisu nepoznati. Isus je bio u pustinji „gdje ga je iskušavao đavao“.
Isusove kušnje na početku njegova javnog djelovanja uvelike se razlikuju od kušnje u Getsemanskom vrtu, pred sam kraj njegova života. Ondje ga je uhvatio užas i tjeskoba, a duša mu je bila na smrt žalosna, te je molio Oca da ga izbavi od toga časa.
             Međutim, dok je molio u pustinji, život tek bijaše pred njim. Zapravo kušnje koje donosi Luka pažljivo su povezane sa svetim pomazanjem prilikom Isusova krštenja.
Tada „… siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba (Lk 3,22); nakon toga događaja „Isus se pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga je četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je kroz cijelo vrijeme iskušavao đavao.“
               Isus je bio svjestan da se Pismo ispunjuje i da godina milosti Gospodnje tek što nije nastupila (Lk 4, 19.21).
U njemu je pulsirala snaga čudesa; božansko sinovstvo koje prvi Adam izgubio, sada može biti vraćeno svim ljudima po njegovu poslanju. Đavao ga je iskušavao da to učini odmah, bez odgađanja. Zašto čekati?

U Lukinom izvještaju, vrhunac predstavlja kušnja na vrhu jeruzalemskog Hrama, čija se jedna strana strmo spušta duboko u dolinu potoka Cedrona. Na vrhu Hrama đavao je rekao Isusu:
„Baci se dolje!“ To bi bila veličanstvena predstava; anđeli bi se vrzmali negdje ispod ruba Hrama, čekajući da prihvate Isusa, dok bi mu se sav narod u Hramu klanjao!
Zasigurno je bila Očeva volja da Isus svoje mesijansko poslanje dovrši u Jeruzalemu – Luka je živo svjestan te činjenice – premda će Isus tek s križa moći reći : „Dovršeno je!“
Dok je ondje, na križu, tiho i u molitvi predao svoj duh Ocu, Isus je položio temelje novoga jeruzalemskog hrama.
Stoga će sada, na početku svoga javnog djelovanja, Isus morati oduprijeti napasti brze mesijanske pobjede; umjesto toga, on će nastaviti sporim putem propovijedanja i poučavanja, čudesa i ozdravljenja, molitve i pružanja primjera poniznog suosjećanja s potrebnima.
             I mi smo na kušnji zbog svojih talenata. I mi se osjećamo sposobnima te želimo uspjeh preko noći. Čeznemo za tim da upravljamo drugima kad god nam se za to pruži prilika i pritom sebe uvjeravamo da je to za njihovo dobro.
             Ljudi takvu kušnju nazivaju ‘mesijanski kompleks’.
Naše nas vještine i nade, kojima nas je Bog obdario, mogu dovesti do velikog razočaranja. Kada rezultati ne stižu dovoljno brzo, u napasti smo da postanemo nagli i ishitreni, ili da mrmljamo i prigovaramo.
Ali, ako svoju vjeru položimo u Isusa kojega je Bog uskrisio od mrtvih, nećemo se postidjeti. Moramo ispovijedati da je Isus Gospodin. Naša će nam razočarenja omogućiti da budemo dionici Isusove smrti, a naše dugo čekanje u našim srcima uspostaviti Isusovo gospodstvo.
Kad ustima ispovijedamo da je Isus Gospodin, bit ćemo primjer drugima da nam se pridruže u vjeri i molitvi.
Bit ćemo izvedeni iz „Egipta“, što je biblijsko ime za tlačenje i zasužnjenost. Bit ćemo oslobođeni od svojih lažnih ambicija.
Duh u nama će izvesti velike Božje znakove i čudesna djela. Prvine plodova Duha u nama koje ćemo zauzvrat prinijeti Bogu spomenuo je već sveti Pavao: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5,22).
Da, to su naši prinosi, prinosi našega Duha od krštenja i pomazanja.

Župnik