Spoznaja dobra i zla u čovjeku uvijek je opasna zamka izbora (sr.5.tj.k.g.)

*********

Post 2,4-9. 15-17: Danas čitamo drugi izvještaj (Jahvistički) o stvaranju svijeta. Ovaj izvještaj, nije ponavljanje prvog nego je pisan s drugog gledišta. Sam naziv „jahvistički“ ide iz predstavljanja Stvoritelja imenom Jahve Elohim, dok prvi izvještaj ima za Boga samo Elohim. Piscu, Jahvisti, izvještaj o stvaranju služi kao uvod u pravi cilj prikaza, a to je stvaranje čovjeka. Pisac donosi okvir, ali je sva njegova pažnja usmjerena na to ljudsko stvorenje. Tako se biljke i stabla koje se nalaze u vrtu Edenu spominju samo zato što u tom vrtu živi čovjek. Inače o stvaranju svijeta Jahvista kaže samo to da je Jahve stvorio nebo i zemlju. Čovjek je centar pažnje i za njega Jahvista kaže: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“ Prah zemaljski je fina lončarska glina koju je Bog oblikovao u ljudski lik. Zatim je u taj beživotni lik udahnuo dah života i lik je postao čovjekom. Bog je čovjeka postavio u edenski vrt, kojeg je sam zasadio, da ga čovjek čuva i obrađuje uz jednu zapovijed: Sa stabla „spoznaje dobra i zla“ ne smije jesti. Ta je spoznaja isključivo Božje pravo, koje će čovjek grijehom prisvojiti. Sa stanovišta čovjeka, on ima dar kojim određuje što je dobro a što zlo, i dosljedno tome djeluje. Radi li suprotno, čovjek svojim djelom tada nasrće na vrhovno Božje gospodstvo i čini grijeh oholosti. Nije grijeh u jabuci koju je pojeo. Grijeh je pobuni protiv Božje volje.
************

Mk 7,14-23: Kako smo čuli iz prethodnog čitanja: čovjeku je stvoreni svijet dan na upravljanje i gospodarenje i on bi trebao svojom dušom slaviti i blagoslivljati Stvoritelja. Time se upravo bavi Isus u današnjem Evanđelju dok govori: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.“ Što izlazi iz duše i srca čovječjega kao što su zle misli, bludništva, krađa, ubojstvo, preljub, lakomstvo, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje, to je problem za čovjeka, a ne jabuka koju Adam jede. Problem je spoznaje dobra i zla. Problem je savjesti koja je glas Božji u čovjeku, a koja uvijek kaže što je dobro a što zlo.