Skužio je Jona, skužila je i Marija, da ‘Božja Riječ’ nema rok trajanja (27.tj.ut.)
*******

Jona 3,1-10: Božja briga ide dalje od Izraela, proteže se na sav svijet. A uskoro će to biti jako vidljivo po Isusu i njegovim učenicima. Otvarajući granice Izraela, Bog želi djelovati u Ninivi. Niniva je smještena u Asiriji, tisuću kilometara od Izraela, gdje je i kolijevka ljudske civilizacije, nešto sjevernije od nekadašnje nastambe praoca Abrahama. Bili su veliki i okrutni neprijatelji Izraelu. Upravo u taj grad Bog šalje svoga proroka Jonu. Jona se opire Božjem poslanju. On naprotiv želi da Bog sprži taj grad kao nekad Sodomu i Gomoru. Zato se otvoreno protivi Bogu i kreće u suprotnom smjeru, što smo jučer vidjeli. Ukrcao se u lađu s drugim ribarima i mornarima. Ribari dobro poznaju kad će nevrijeme. Ovaj put za njega nema prilike, a niotkud i niizčega nasta strašna oluja. Jona se sakrio pod palubu i glumi da spava. Svi su shvatili da je na brodu neki veliki grešnik zbog kojega je ovo nevrijeme. Nakon kraćeg razgovora s Jonom, Jona priznaje da je Hebrej i da bježi od Gospodina. Rješenje je jednostavno, Jonu bacaju u more. Oluja se odmah stišala. Poučna satira, pa drama i agonija u utrobi ribe, Jona suočen sa smrću, pjeva Hvalospjev Gospodinu, koji mu oprašta i spašava život. Nakon tri dana bude izbačen iz utrobe velike morske nemani na obalu. Gospodin mu daje još jednu šansu, ponovo ga šalje u Ninivu, i on poslušno odlazi. Jona izgovara u svojoj propovijedi jednu dobro sročenu prijetnju: „Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena! “ Njegova propovijed imala je veliki učinak. „Ninivljani povjerovaše Bogu: oglasiše post i obukoše se u kostrijet.“ Sav se narod od najvećeg do najmanjeg obratio i bacio na pokoru. Bog je poštedio Ninivu od propasti, a kod Jone izazvao veliku ljubomoru, jer oni povjerovaše, a Izrael nije vjerovao. Dobro je napisao Psalmista u psalmu 51: „Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.
*********

Lk 10, 38-42: Isus je na svom Putu prema Jeruzalemu svratio u već poznato selo, poznatu kuću, i u njoj poznatim ljudima. Bila je to kuća Marte i Marije i njegova prijatelja Lazara. Marta se razletila da napravi što ljepši ručak, a Marija sjela i sluša riječi svoga Učitelja. Marta želi napraviti što više vrsta jela, Marija želi čuti što više Isusovih riječi. Na prvi pogled stav Marije izgleda nepošten, Marta radi, Marija sjedi. Ali Isus osporava Marti preveliku brigu oko prolaznih stvari, kao što je više vrsta jela, jer dovoljna je jedna vrsta. I još pojačava, kako je Marija izabrala bolji dio koji je neprolazan i neće joj se oduzeti. Ova zgoda govori kako se s Isusom otvaraju vrata onoga što je neprolazno. Izgleda da je to Marija skužila i želi čuti svaku Božju riječ, jer one ne prolaze, a čuju se izravno od Boga. Nešto će kasnije reći: blago onima koji njegovu riječ – Božju riječ – slušaju i primaju, te čuvaju u dobru i plemenitu srcu.