Sinovi tvrdokorna pogleda i okorjela srca i rimski car Cezar (XIX. tj. pon.)

Ez 1, 2-5, 24-28: Za uvod u razumijevanje riječi proroka Ezekijela, moramo istaknuti opće okolnosti u kojima je pisan ovaj tekst. Južno judejsko kraljevstvo s prijestolnicom u Jeruzalemu održalo se kao vazal Asirije (Irana) stotinjak godina nakon pada Sjevernog kraljevstva i Samarije koje totalno razoreno i 722 g.pr. Kr. narod iz njega odveden u ropstvo, te razbacan po cijelom kraljevstvu Asirije, a prostor u sjevernom kraljevstvu naseljen drugim stanovništvom. Porazom Asirije od Babilonaca, pada 597 pr. Kr. i Južno kraljevstvo Judeja, s prijestolnicom u Jeruzalemu. Jedan od razloga porobljavanja jest i pitanje vazalskog poreza. Narod odlazi u ropstvo, a među njima je i svećenik po imenu Ezekijel. Sretna je okolnost što su kao zarobljenici smješteni u jednu od regija Babilonije, a njihov prostor iz kojega su prognani, okupatori nisu naseljavali drugima narodima. Prostor će zarasti u šikaru. O tome će pisati puno prorok Jeremija. Kod Ezekijela je sve veličanstveno čudesno, pa i njegova viđenja. Evo jednog viđenja. Sa sjevera se približava silan vjetar i sa sobom vuče ognjeni oblak u čijem središtu Ezekijel vidi četiri živa bića, vrlo čudna izgleda. Imaju čovječja lica, orlovska krila, tijelo lavlje i bikovlje, poput asirsko babilonskih keruba. Usred njih Božji oganj kojem su služila četiri stvorenja, a Božja kola kretala su se od sjevera prema jugu. Kad su se kola zaustavila Ezekijel vidi nebesko prijestolje na kojem se uzdizao Bog obavijen ognjenim velom i ta ga božanska snaga uzdiže riječima: „Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca …. ali neka znaju da je prorok među njima.“ Ezekijel je primio proročko poslanje, kao prognanik, s osobitim značenjem. Bog nije napustio svoj narod i nije ostao u Jeruzalemu u Hramu, nego je pratio i prati svoj narod i ovdje treba okajavati svoje krivnje i štovati ga. To će se i dogoditi, razvit će se od ‘ostatka’ naroda snažna duhovna i rodoljubna zajednica. Drži se da je u progonstvo odvedeno oko 60.000-80.000 tisuća Judejaca.

Mt 17, 22-27:Danas u Evanđelju, Isus ponovno naviješta svoju smrt i uskrsnuće. Ali to govori samo učenicima, očito postoji razlog. Smisao svemu daje tek konačni cilj, Isusova smrt i uskrsnuće. Međuvremenu dolazi Petru poreznik i pita: Plaća li vaš učitelj porez ili ne?“ „Plaća“, odgovori Petar. Tada je Isus upitao Petra: „Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?“ Kad on odgovori: „ Od tuđih“, reče mu Isus: „Sinovi su, dakle oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo plati.“ Isus nije iskoristio svoje pravo i svoju slobodu kao i slobodu svojih učenika. Naime, ne plaćanje hramskog poreza, koji je bio obveza svakog Židova kada navrši 20 godina starosti, izazvalo bi sablazan (sablazan = prerani sukob Isusa s postojećim strukturama). Hramski porez bio je obveza za sve Židove u cijelom rimskom carstvu po dopuštenju Cezara Augusta, rimskog imperatora i židovskog kralja Agripe da se prikupljeni novac dostavlja u hramsku riznicu u Jeruzalemu.