DUHOVI 2022-c

Kršćanska braćo i sestre, danas su Duhovi!

Ako Vas netko od predstavnika ‘medija’ pita: A što su to DUHOVI?
Kršćanin bi barem nešto trebao znati reći. Zato ću Vam sad pomoći!

Duhovi su svetkovina vidljive Božje prisutnosti u stvorenom svijetu.

Duhovi su blagdan vidljivog poslanja Duha Svetoga apostolima.

Duhovi su blagdan vidljivog poslanja Duha Svetoga Crkvi, kršćanskoj obitelji i svakoj stvorenoj duši, koja se njemu otvara.

Duhovi su blagdan zahvale kada kršćanska duša blagoslivlja Gospodina koji je silno velik u djelima svojim (Ps 104).

U povijesti ljudskog roda Isus Krist, svojim životom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem zaslužuje milost Duha Svetoga.
Do konca ljudske povijesti Krist ostaje zagovornik i posrednik slanja Duha Svetoga kao pomoć ljudskom biću da raste u milosti i svetosti.
Upravo to dolikuje onima koji su postali udovi njegova tijela, po slavnim Svetim Sakramentima koji su vidljivi znakovi  Božje Milosti.

On je snaga veze Oca i Sina.

On je snaga veze Oca i Krštenika po Sinu.

On čini da Glava i Udovi žive i djeluju u međusobnoj povezanosti kao Trs i Loza.

Čovjek stvarno po Duhu u Kristu živi, ili po Kristu u Duhu Živi.
Time se ostvaruje djelotvorna veza ili Djelatna Milost.
Ljubav je svojstvena Djeci Božjoj jer Bog je Ljubav (1 Iv 4,16).

 

Lijepo to govori Sveti Ivan (1 Iv 4,13): „ Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama; od Duha nam je svoga dao“.
Možemo slobodno reći: Gdje  ne djeluje Duh Sveti, ondje nema ni života u Kristu.
Sveti Augustin kaže: „Vjernici, koji žele živjeti Duhom Kristovim, postaju tijelom Kristovim.“
Vidljivo je iz svega što Bog učini i što neprestano čini, da je Božanski život uvijek životvoran i uvijek se nalazi u Kristu.

Ako dopustimo da Krist u nama djeluje, onda se taj Božanski život u posinstvu i ljubavi odvija i u nama.

Božanski život, koji nam je udahnut na svetom krštenju (krstu), treba postati snaga i jakost, treba se razvijati prema savršenoj ljubavi.

Stoga su Duhovi blagdan odvažnog života u svjetlu Istine koja se svjedoči čak do mučeništva.

Upravo o tome svjedoče Djela Apostolska: Apostoli su postali neustrašivi svjedoci Kristova života.
U takvom ozračju mogla se roditi Crkva.

Moglo se roditi Kršćanstvo.

Mogao se roditi novi naraštaj koji će biti vjesnik civilizacije ljubavi.

Mogao se roditi duhovan Čovjek koji je prožet svjetlom Istine.

Novi naraštaj, prosvijetljen tom Istinom, nije vođen samo naravnim duhom, nego i Duhom Svetim.
Otud su izvirali po Duhu Svetom snažni plodovi kršćana: Ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost….
Crkva je s ovim plodovima doživjela svoje Uskrsnuće.
I uvijek će ga imati bude li prepoznata po plodovima Duha Svetoga.
To je stanje njene zrelosti.
I danas Crkva moli Stvoritelja: „Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika.“ (Misal)

Duh Gospodnji ispunja Svemir.

On živi u srcima sviju naroda, koji se njemu otvaraju.

On je izvor i veza jedinstva, međusobnog razumijevanja i ljubavi.

To je veličanstven i vječni događaj.

Neprestano se odvija u svemu stvorenom.

Neprestano se događa u Svetim i milosnim darovima po Sakramentima.

Neprestano se događa kada kršćani slave živu prisutnost Krista u Euharistiji.

A one koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (Rim 8)
I zato neka dovijeka traje slava Gospodnja. (Ps 104)

Župnik