Sakramenti: Krštenje i Euharistija su spasotvorni lijek besmrtnosti
Duhovna obnova i Adoracija za Župnu zajednicu 8. svibnja 2025. -c
Dragi vjernici, poseban je privilegiji u Vazmenom vremenu slaviti i mjesec svibanj posvećen Majci Božjoj.
Nije to slučajno stavljeno u Vazmeno vrijeme.
S Majkom Božjom počinje Novozavjetna Objava koja će imati svoju puninu u Križu i u uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista.
Pogledajmo današnja čitanja.
Razumjevši Evanđelje, Etiopljanin zamoli Filipa da ga krsti. I krštenje je obavljeno. A Evanđelje je učinilo još jedan korak.
Evo i današnjeg Evanđelja
Iv 6, 44-51: Naime, riječi Isusove o kruhu koji je s neba sišao, a to je on, padaju na tvrdo tlo.
Mnogi mrmljaju jer ne razumiju, zato Isus neuobičajeno dugo govori o istoj temi.
On iscrtava svoj Put od Oca, kao i svoj povratak Ocu. Misija nije bez svrhe i učinka.
Tako Isus stalno govori: Tko god bude ‘vjerovao’, ‘jeo kruh života’,’ tko čuje’, ‘tko vidi’, ima otvoren Put spoznaje Oca, i otvoren Put pristupa Ocu. On ima pristup vječnom životu.
Isus govori o cjelovitom našem umnom, osjetilnom i perceptivnom životu. Neće biti dovoljno samo jesti kruh-pričest, ako nema vjere. Isus je ‘kruh života’, ali tek po žrtvi križa. Tako su sakramenti spasotvorni lijek besmrtnosti, osobito Krštenje i Euharistija . Isus je učinio za sva vremena, za sve ljude, kozmički korak.
Dakle, ‘Znamenje Svetoga Križa’ u našoj kršćanskoj vjeri govori o vječnoj Božjoj odluci, neprestanog izlijevanja sakramenta božanskog milosrđa.
U Križu je Bog dovršio sakrament ljubavi kojom Krist ljubi Crkvu.
Križ s Kristovim raspetim tijelom, ne samo da je postao sakrament spasenja, nego je postao i ostao izvorom sviju blagoslova i milosti koje su čovjeku potrebne.
I dok živimo u znaku znamenje Križa kao znak svoje vjere, mi molimo Gospodina da dobrostivo bude uz nas onako kako je bio uz one koji su stajali pod križem, dok je on na križu visio.
Upravo je tada rekao svojoj Majci: „Ženo! Evo ti sina!“, a zatim učeniku: „Evo ti majke!“
Prekrasna milost i blagoslov zadesiše one ispod Kristova Križa..
Vječno je pitanje zašto je Bog odlučio Križem uništiti našega neprijatelja.
Odmah se svakako nameće i pitanje, tko su i naši neprijatelji?
Prema Božanskoj objavi, prema našoj savjesti i razumu, svakako među prvog i najvećeg neprijatelja treba staviti GRIJEH, a po grijehu slijedi smrt, smrt za vječni život.
Ne smijemo zaboraviti tvrdnju sv. Pavla: „Krist je umro za naše grijehe“ (1 Kor 15,3).
Ivan Krstitelj vidio je i pokazao u Isusu: „Jaganjca koji odnosi grijeh svijeta“ (Iv 1,29).
Grijeh je stanje užasne krivnje u koju čovjek često iznova pada.
Upravo ta i takva zla djela su učinila, da Gospodin naš Isus Krist, podnese muku Križa, jer oni koji uranjanju u nerede i zlo, sigurno, tvrdi sv. Pavao u poslanici Hebrejima (6,6) „sami sebe iznova raspinju i ruže Sina Božjega“.
Ali, Evanđelje je objava Božjeg milosrđa prema grešnicima.
Sakrament euharistije ili otkupljenja kaže:
“Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“ (Mt 26,28)
Ivan Evanđelista ostavio je lijepu poruku:
„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1 Iv 1, 8-9)
Prema tome, oslobođenje od našeg najvećeg neprijatelja grijeha, iziskuje priznanje suda naše savjesti.
A sud savjesti je djelovanje Duha istine.
Tada nastaje početak novog darivanja milosti i ljubavi: „Primite Duha Svetoga“ i nije ga dobro odbiti.
I tu završavamo s uzvikom: „Oslobodi nas Gospodine!“
Bog je vrelo svake istine.
U Isusu Kristu očitovala se sva Božja istina. Ivan to i tvrdi za Isusa: “On je pun milosti i istine“ (Iv 1,14).
Čovjek pun milosti i istine, već je slobodan od grijeha.
U pozdravu „Zdravo Marijo milosti puna“ je naš iskreni susret s Majkom Božjom i našom majkom i našom Gospom od Brze pomoći.
Župnik