S Isusom i Novi Božji narod uskrišava, proroci to vide (su.5.tj.kor.)

***********

Ez 37, 21-28: Jutros čujemo proroka Ezekijela, sina jeruzalemskog svećenika. Ezekijel je Jeremijin suvremenik. Bog ga, iz svećeničke službe, u tridesetoj godini života, poziva u proročku službu. Bio je 587 g. pr.Kr. odveden u izgnanstvu u Babilon. Ezekijel nije običan čovjek. On je jako obrazovan, veliki je mislilac i vizionar. Stoga je mogao procijeniti događaje i vrijeme. Dobro je procjenjivao sve obrede i simbole. U tome je bio strastven i potpuno predan Bogu. Njegova se proroštva prelijevaju u ‘apokaliptiku’. Vrlo mu je bliska knjiga Otkrivenja. Poruke su jasne: čovjek nije svemoćno biće, svoj grijeh mora gledati onako kako ga Bog vidi, odgovornost pojedinca u društvu je velika, Boga se mora poštovati i sve više upoznavati, slava i moć Božja daleko su iznad čovjeka. Da bismo shvatili knjigu Otkrivenja trebamo dobro poznavati poruke Ezekijela. Ezekijel se ne krati govoriti o teškom grijehu svoga naroda. Iako je kazna za grijeh na djelu, Bog je ipak pravedan, on će ubijeni i skršeni narod ponovo okupiti, ponovo ujediniti u slici nekadašnjeg kralja Davida. A kralj David, ponovo je u slici jednog pastira, ponovo će otvoriti jednom zauvijek svetište i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. Bog je taj koji daje život, i mrtvo oživljuje.

*********

Iv 11, 45-56: Sve je mirisalo na uhićenje Isusovo. O blagdanu Posvete hrama u Jeruzalemu, Isusa su htjeli kamenovati. On je ipak izmakao uhićenju i otišao s onu stranu Jordana. Ali kad je čuo da je njegov prijatelj Lazar umro krenuo je opet nazad s učenicima. Toma je tada rekao: „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ Isus ‘Uskrišava Lazara’. Učenici uviđaju: ‘Isus je život’. Kad su mnogi Židovi vidjeli što Isus učini, povjerovaše u nj. Za glavare svećeničke i farizeje, to je pretežak izazov. Sazovu vijeće. Kajfa predlaže: Isusa treba ukloniti da se spasi narod. Bog se očito služi ljudima poput Jude i Kajfe, da ostvari svoj najveličanstveniji plan. Smrtna osuda je pala, prije sudskog procesa. Isusa, Spasitelja, su odbili, ali i sudbina Jeruzalema je zapečaćena. Isus uzlazi u Jeruzalem slaviti vječnu Pashu. Samo 37 godina kasnije, Jeruzalem će biti sravnjen sa zemljom. Izrael će do 1948 g. biti bez svoje države, a Isus i njegovo djelo, uskrišava na slavu Božjeg kraljevstva.