S Bogom, sve polako sjeda na svoje mjesto (12 tj.k.g.sr.)

*********
2 Kr 22, 8-13; 23, 1-3: Nakon što smo mogli u Bibliji pročitati posljednja zbivanja za kralja Ezekijina, nakon njegove smrti (696.) pa sve do Jošijine vjerske obnove (622.), nema nekih značajnijih događaja. Uslijedile su godine (80) u kojima Judeja ostaje podređena Asiriji i plaća porez. Asirija je dosegla svoj vrhunac zauzećem Egipta (670.)godine. Ali zbog unutarnjih nesloga polako je počela propadati. Babilonci se pripremaju, uz pomoć Midijaca, preuzeti vlast. Zbog unutarnjih borbi Egipat dobiva svoju nezavisnost i opet postaje jaka država. U sklopu tih događaja možemo shvatiti kraljevanje Jošije u Judeji. Iskoristio je međunarodna zbivanja, ne samo kao mogućnost oslobođenja od Asirije nego i proširenja svoje nadležnosti nad zauzetim Sjevernim izraelskim kraljevstvom, po ugledu na kralja Ezekiju. Prvi njegov korak je vjersko duhovna obnova. Zapovjedio je da se radi obnova hrama, tijekom koje je svećenik Hilkija pronašao Knjigu Zakona. Kasnije ta knjiga prozvana Knjigom ponovljenog zakona. Kralj Jošija je toliko ganut, slušajući riječi Zakona, da je odlučio provesti pravu vjersku obnovu. Pozvao je u Jeruzalem sve predstavnike naroda u prisutnosti svećenika, levita, proroka i mnoštva naroda, dao je da se čita Knjiga Zakona. Zatim je ustao i obnovio Savez s Jahvom obvezujući se zajedno s cijelim narodom da će poštivati propise koji se u toj knjizi nalaze. U zemlji je uslijedilo veliko čišćenje od bilo kakvih svetišta i idola osim svetišta u Jeruzalemu. Čišćenje i pospremanje obuhvaćalo je, kako Judeju, tako i Sjeverno kraljevstvo. Bog se mogao zakonito štovati samo u Jeruzalemu u Solomonovu hramu. To je bila mjera predostrožnosti protiv proširene idolatrije. Kad se ta opasnost smanjila, Isus je izjavio da će pravi vjernici „štovati oca u duhu i istini“ gdje god to zažele.
************

Mt 7, 15-20: Kako Isusov ‘Govor na gori’ ide kraju, tako se naziru dobra i loša stabla, dobri i loši proroci. Dobro se stablo poznaje po dobrim plodovima, a zlo stablo po zlim plodovima. Lažne proroke je obukao u ovčje runo, a iznutra vire grabežljivi vuci. Kao da je želio reći ništa neće odjednom propasti, nego propast ulazi na mala vrata i konačno dovodi do potpunog propadanja. Tako se Savez s Bogom ne sklapa jednom zauvijek, nego on se stalno obnavlja po našim, i riječima, i djelima. Ne obnavljamo samo mi, vez s Bogom, nego i Bog obnavlja vez života s nama. Uvijek je Bog prvi na djelu. On daje pravi život i snagu.