Ovoga ponedjeljka služim se jednim od svojih najboljih alata RAZMIŠLJANJEM. Upravo njime, bit ću vam iskren, najčešće slavim Boga i čovjeka. Nekada ga do te mjere organiziram da mu ni kraj više ne vidim. Bilo bi s moje strane lijepo i da vam kažem: Zašto je to tako.
Evo, Bog je veličanstven, a Čovjek fascinantan. Oni su pustolovina svih mojih misli.
A da je to tako, evo jednog divnog prizora!
U večernjim satima 5. travnja 2014. slaveći rođendan Mande Lucić i njenog sina Željka, uživam u fascinaciji od članova Velikoga župnog liturgijskog zbora, koji veliča SVOJE ZAJEDNIŠTVO S GOSPODINOM.
I dok pjesma teče uspijevam u mislima s čovjeka pobjeći k Bogu koji reče: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrana i ja sam tu…..“
Svjedoči to i šator u kojem prebivamo.

Svjedoči to i travanjska kiša koja ima svoju božansku glazbu, dok padaju kapi različite težine na zategnuto platno od šatora.
Svjedoči to i svečar Željko koji svojoj ženi, dok nas dvori govori: „Ženo, dok ova rodna travanjska kiša pada, izađi malo na kišu….“ Eto ti povoda za popijevku iz naroda: „Ne na kišu, ne na …“
Kako je i IVANA član Župskog zbora, netko povika: „ Mogli bi dobiti i četvrtog člana iz ove obitelji u Župni zbor, jer domaćin Jozo, ne samo što lijepo dvori, nego i dobro pjeva.“
Fascinirajuće je to, jer ova bi godina mogla biti rodna, i za obitelj i za Župnu zajednicu.
I dok se pjesme liju po dobro istamburiranim glasnicima, vrti se slika starog Djeda u odjeći Hrvatskog DOMOBRANA.
Nije treblo dugo čekati, začu se HIMNA HRVATSKOG POSAVSKOG DOMOBRANA: „Silni hrabri graničari….“
Nekda čovjek zaista i svojim mislima teško nalazi kraj, ali njima je divno slaviti i Boga i čovjeka.
Mi smo to i činili: svojim mislima pridružili i pjesmu, i bilo je Veličanstveno!
Prava je to svetkovina za dušu, s Bogom biti među ljudima!