Različito shvaćanje kršćanske ‘civilizacije ljubavi’, kad ‘istok’ ide u desno, ‘zapad’ ide u lijevo (5.vaz.pet.)
Različito shvaćanje kršćanske ‘civilizacije ljubavi’, kad ‘istok’ ide u desno, ‘zapad’ ide u lijevo (5.vaz.pet.)
**********
Dj 15, 22-31: Jučer smo govorili o ‘Apostolskom koncilu’ (saboru) i uvidjeli kako je Sabor apostola postao jasan svjetionik na putu kojim treba krenuti. Vrlo je važno reći: u Crkvi ne prevladava mišljenje najpametnijeg, nego onoga koji je primio Duha Svetoga. Sabor okupljen oko Petra i njegovih budućih nasljednika, pape, ima vlast i zadatak rješavati glavna pitanja kršćanske vjere, a vjernici su dužni prihvatiti saborske spoznaje.
Zato je sa Sabora u Jeruzalemu poslano ‘Apostolsko pismo’, prvenstveno za kršćane u Antiohiji sirijskoj . U Antiohiji je jedan dio Židova shvatio da je kršćanstvo ogranak židovske vjere, a ne nešto sasvim novo. Takvom su se shvaćanu oštro oprijeli Pavao i Barnaba, a sada i ‘apostolski zbor’ na prvom Crkvenom saboru u Jeruzalemu. U tome su se svi složili. Ali zbog mira, među kršćanima Židovima, i kršćanima iz poganstva, stavljena je jedna preporuka, po kojoj se i pogani trebaju uzdržavati od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, i bludništva, što je bilo svojstveno poganskom kultu. Razlog ovakve preporuke je, mogućnost zajedničkog blagovanja kod stola.
Pismo ima upečatljiv početak i završetak, a počinje ovako: „Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!“ A završava ovako: „Zaključismo pod vodstvom Duha Svetoga…“ uputiti ovo Pismo po Pavlu, Barnabi, Silvanu i Barnabi.
********
Iv 15, 12-17: I danas čujemo nastavak Isusove oporuke na Posljednjoj večeri. Evo daljnjih Isusovih uputa: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Podsjetimo se, da je Isus došao propovijedati i uspostaviti Kraljevstvo Božje. A u njemu, zakon odnosa među ljudima, mora biti zakon ljubavi. Na tom zakonu utemeljen je novi Božji svijet. Stoga je neophodna uzajamna ljubav učenika i nju Isus suprotstavlja mržnji ovoga svijeta prema njima. Sudbina učenika bit će kao i Učiteljeva, pa će u njima svijet progoniti samog Isusa.