Prvi put potvrđena kozmička komunikacija u zajedništvu svetih (33.tj.ut.)

*******

2 Mak 6, 18-31: Danas čitamo 2 Knjigu Makabejsku. Odmah na početku, moramo istaknuti da pisca ove knjige više zanima teologija nego povijest, ili bolje rečeno politika. Stoga, s religioznog i doktrinalnog stajališta, ova knjiga daleko nadvisuje Prvu Makabejsku. Stvar nije zamagljena političkim motivima. Pred čitatelja se iznosi borba na život i smrt između židovstva i helenizma. To je zaista borba na život ili smrt jer kompromis može donijeti samo propast. Neprestano se ističe vjernost Božjem zakonu s naglaskom svetosti Zakona i njegove unutarnje vrijednosti. To dublje unutarnje vrednovanje Zakona spašava Pisca od prividno pretjeranog stava. Religija Zakona i hrama čvrsto je utemeljena na Bogu koji je Svet i Gospodar svake svetosti. Bog je Stvoritelj svemira, Svemogući, Gospodar svijeta, Kralj kraljeva. On je Gospod koji se očitovao, blizu je svome narodu i spreman je priteći u pomoć. To izvrsno osvjetljuje žarke molitve koje su upravljene Bogu. Duhovnost Druge Makabejske je duboka i životna. I tu je razlika između nakane pisca Prve Makabejske i pisca Druge Makabejske, dok Prva naglašava oružani otpor zlu, Druga Makabejska, patnje mučenika jesu doduše kazna, ali slobodno prihvaćanje patnji je zadovoljština koja odvraća Božju srdžbu. Važno svojstvo Druge Makabejske je pouzdana vjera u prekogrobni život i živi mogu moliti za pokojne te prinositi žrtvu za njihove grijehe. To je biblijski temelj o čistilištu. S druge strane, pravednici koji su prešli u prekogrobni život mogu zagovarati one koji još žive na zemlji. I to je po prvi put izričit spomen nauke o zajedništvu svetih. Upravo šesto poglavlje, koje danas čitamo, završava s porukom kako je Eleazar podnio mučeništvo s radošću u duši i strahopoštovanju prema Gospodaru života, te svojom smrću ostavio ne samo mladeži, nego i većini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.

***********

Lk 19, 1-10: Dok Isus ulazi u Jerihon, stari grad, carinik Zakej traži način kako bi vidio Isusa. Malen je rastom. Penje se na drvo. Isus ga ugleda i kaže: „danas mi je proboraviti u tvojoj kući“. Za javnost ovakav način druženja sporan je, i za Isusa, i za carinika. Ne priliči po židovskoj tradiciji da se pravednici druže s grešnicima. Kao na pozornici, svi ih gledaju i mrmljaju, te pitaju: što je sad ovo? Carinik je oličenje grešnika, a Isus oličenje pravednika. Božje zajedništvo s vjerujućim grešnikom, otvara vrata obraćenom cariniku. Kako veli Isus: „i on je iz roda Abrahamova“. Nastupilo je mesijansko vrijeme i svima sviće sunce pravde.