PRVA PRIČEST U ŽUPI 2015.
Na TJELOVO 4. lipnja 2015. u Župi je svečani dan podjele Sakramenta – Prve svete pričesti. Dan ranije podijeljen je Sakarament Pokore. Svečano i radosno liturgijsko slavlje nije se dalo skriti. Šest PRVOPRIČESNIKA već godinu dana obavlja i službu u Litrugijskom zajedništvu: Trojcia su Ministranti a tri djevojčice u Dječjem župnom zboru. Njihove kolege i kolegice uzveličali su slavlje svetkovine Tjelova.
Provopričesnicima: Stažiji Lukač, Ivoni Ivanković, Ilijani Ivančić, Ivici Ramljak, Marku Brezonjić i Miji Iličević iskrena čestitka.
Propovijed Župnika
Tijelovo 2015 – b
„Braćo!
Ja od Gospodina primih što Vama predadoh:
Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče:
Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.
Tako i čašu po večeri govoreći:
Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“
/Kor 11,23-26/
Sveti Pavao ističe Kristovu blizinu i vječnu prisutnost u Novoj Zajednici.
Čovjek je u prilici iskusiti nebrojen način Božje prisutnosti.
Naviknuti smo govoriti da je Bog tu po:
besmrtnoj duši u čovjeku,
po svojoj objavljenoj Riječi u Svetom Pismu i Utjelovljenoj Riječi po Isusu Kristu,
po stvorenom svijetu,
po Sakramentima.
Čovjek je, dakle, u prilici iskusiti nešto od Božje blizine.
Osobito je vidljivo ono što je na ovaj svijet po Kristu prešlo u Sakramente.
Tu susrećemo našega Gospodina.
Tu On nad nama širi svoje ruke.
Tu smo posve sigurni da na svom putu ne idemo sami.
Tu su izvori duhovnog života.
Tu život čovjekov dobiva na vrijednosti življenja.
Tu čovjek bogati svoj život, na poklonjenoj ljubavi i prijateljstvu Božjem.
Psalmista to krasno kaže:
„Kušajte i vidite kako je dobar Jahve; blago čovjeku koji se njemu utječe.“/Ps 34,9/
Ljubav je Božja po Isusu postala vidljiva, u križu, u uskrsnuću,
a osobito po sakramentalnim izvorima, koji struje u život.
Zato su Sakramenti, vidljivi znakovi njegove prisutnosti, ali i nevidljivi znakovi Njegove nadnaravne milosti i snage.
Oni su najljepši most, kojeg je Krist izgradio, između Boga i čovjeka.
Oni su doista snaga iz izvora Života.
Oni su snaga i temelj našeg vječnog života u Bogu.
Primili smo tu snagu po vodi i Duhu Svetom u Krštenju.
Tada smo rekli DA želimo zajednički život s Bogom.
Iskusili smo „oslobođenje“ po sakramentu pokore.
Uzimamo i danas učešća u Euharistijskom slavlju.
Tu je vrhunac i dubina našega života.
Kako nas krasno Krist dodiruje svojom blizinom.
Kako krasno postajemo sve više i više novi čovjek.
Vidljivo smo obdareni, ali moramo i na vidljiv način obdariti druge.
Svijet, po nama kršćanima, mora biti dostojan čovjeka.
Na kraju Euharistijskog slavlja čujemo riječi: Idite u miru!
To znači: idite i ispunite svijet onim što u vama Krist po sakramentima čini.
Vi ste sredstvo ljubavi i mira Božjega u svijetu.
Vi ste sada tijelo Kristovo svijetu.