Home Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice (2.vazm. čet.)

Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice (2.vazm. čet.)

Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice (2.vazm. čet.)

Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice (2.vazm. čet.)

***********

Dj 5, 27-32: Djela apostolska, kao književno djelo, u mnogim odlomcima možemo gledati ne samo   kao povijesno djelo, nego i kao pravo dramsko-scensko djelo. Glavni likovi na sceni su: Uskrsli Isus Krist i Duh Sveti, kao živa inkorporacija (prisjedinjenje) osobama Petra i Ivana. Njima suprotstavljeni likovi su: svi oni koji osudiše Isusa.
Apostoli, ne samo da su na čudesan način oslobođeni iz zatvora, nego su po uputama Osloboditelja odmah nastavili u Hramu propovijedati ‘Radosnu vijest’. Hrabro i svjesno krše raniju zabranu Velikog vijeća ‘ne spominjanja Isusa Krista’. Jasno, opet su uhapšeni i odvedeni pred Veliko vijeće. Prema izjavama Velikog svećenika, apostoli su napunili cijeli Jeruzalem svojim naukom. Za njih je to opasno jer će na njih navući krivnju osude Pravednog i Uskrslog Gospodina. Uloge su, za kratko vrijeme, potpuno promijenjene. Sada su Apostoli hrabri i smjeli, a Veliki svećenik i cijelo Vijeće uplašeni. Petar im dalje dolijeva ulje na vatru riječima: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste ‘objesivši ga na drvo’. Bog ga uzvisi za Začetnika i Spasitelja… Mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti.“ Ovo očito Veliki svećenik teško može razumjeti, a još manje prihvatiti.

**********

Iv 3, 31-36: Židovske prvake hvata strah zbog negdašnjeg povika: „Krv njegova na nas i na našu djecu!” Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice. Naime, židovski prvaci nisu htjeli primiti Isusova svjedočanstva kojega on izriče o osobama Presvetoga Trojstva. On to čini kao onaj koji je iznad svega, jer dolazi odozgor od Oca. Njegova riječ ima snagu i vrijednost očevica. I samo onaj koji vjeruje u Isusa, potvrđuje da riječ Božja, koja je ljudima u Isusu poslana, zaslužuje imati i vječni život. Isus je jasan: „Bog ne daje Duha na mjeru.“ Korak židovskog Velikog svećenika je kratak da bi sam dosegao Istinu. Isus, a tako Petar i Ivan, potvrđuju: kako su baš oni za svoju sudbinu krivi jer darove Oca, odbaciše.