Čardak 2025. – Žalosna Gospa  – „ŽENA – MAJKA“  (Iv 19,25-27)
Kršćanska braćo i sestre!
Netom čusmo najznakovitiju i najtopliju scenu na svjetskoj pozornici.
Idemo je poslušati  još jednom.

„A stajala je kod Isusova križa njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija iz Magdale. Kad vidje Isus majku i učenika koga je ljubio pokraj nje, reče svojoj majci: „Ženo, evo ti sina!“ Potom reče učeniku: „Evo ti majke!“ I od onoga časa uze je učenik za svoje.“

Kao polazišna točka i temelj ove propovijedi poslužit će nam Ivanov opis jedne od najznakovitijih i najtopliji scena u golgotskoj drami. To je Isusov posljednji razgovor i to s majkom i učenikom koga je ljubio.
Kako Ivan piše s puno simbola  tako je očito da treba pokušati odgonetnuti simboliku i njezinu poruku i u ovom tekstu. Isus je uspio nakon padova donijeti svoj križ na brežuljak golgotu, a drugi su se pobrinuli da ga prikuju na nj i „podignu sa zemlje“.

Kao pravi okorjeli vojnici oni žele okoristiti se što više od ove tragedije te bacaju kocku za Isusovu  „nešivenu haljinu“. Nešivenu haljinu nosio je samo kralj. Zanimljivo!

           To je čas rađanja Crkve. Kao nekoć Adam i Eva pod stablom dobra i zla, tako sad stoji uz stablo križa novi Adam i nova Eva, Isus i Marija. Prvi par je grijehom upropastio ljudski rod, drugi ga par otkupljuje i spašava.
           Ispunja se proročanstvo koje je sadržano u samom imenu Eve. Marija je doista majka živih  – to naime znači Eva – jer je svojim „da” pristala na porođajne muke Božje djece.

Ivan je pravo njezino dijete, a da u tom pogledu ne bi bilo nikakve sumnje, Isus to i nazivom očituje. S pravom Crkva vidi u ovim riječima potvrdu za istinu da je Marija suotkupiteljica ljudi i majka Crkve. Marija i Crkva tvore novu obitelj u Kraljevstvu Božjem

Zapamtimo to!

Ali koja je trenutna istina o Mariji?

Ona stoji  „Uz križ“ – Stabat mater!

Evanđelist bilježi: „Uz križ Isusov stajahu majka njegova…“ Bibličari tvrde da se u Novom Zavjetu ovaj „uz“ upotrebljava samo za osobu uz  koju netko stoji. Stoga stajati uz Isusov križ znači stajati uz samoga Isusa, dijeliti njegovu sudbinu makar bila nezavidna. Marija je uz svog Sina „ostavljenog sred gorčina“ i usred muka.

Zapamtimo to!

Čuju se riječi:  „Evo ti sina“

Iako  ‘čovjek boli od koga svatko okreće glavu’, iako ogoljen i bespomoćan, Isus i ovu zgodu koristi da učini nešto za ljude. Svojoj Majci, mačem boli probodenoj, Isus kaže, „Evo ti Sina“.

Većina tumača se slažu da se ovdje ne radi o ovozemaljskom zbrinjavanju Gospe. Sudeći po ono malo detalja u svetim tekstovima dade se zaključiti da je Marija već od početka Isusovog javnog djelovanja bila opskrbljena kod „Isusove braće“ (Mt 12, 46). Zacijelo je mogla računati i na pomoć pobožnih žena koje su pomagale i Isusa i njegove učenike. (Mt 27,55; Lk 8,3 ).

Ali, Iz Dj. ap. (1,14) doznajemo da je Marija i poslije Isusova uzašašća činila posebnu zajednicu s njegovom „braćom“.  Prema tome, umirući Isus nije morao brinuti o materijalnoj budućnosti svoje majke.
           Kad je povjerava učeniku Ivanu, onda je dopušteno zaključiti da ju time daje za majku i svojim budućim učenicima. A to si ti i ja!
Zapamtimo to! Što znači:  Evo ti sina!

A što znači : „Evo ti majke“?
Za potpunije razumijevanje ovog bogatog prizora nije bez značenja ni figura „ljubljenog učenika“. Da je ljubav jaka kao smrt to dokazuje i Ivan. On je  jedini od učenika slijedio Učitelja po trnovitom golgotskom putu sve do smrti i tako ostao vjeran onoj prvotnoj učeničkoj zadaći – da „budu s njim“ (Mk 3,14).
Tu ljubav i vjernost Isus nagrađuje božanskim uzdarjem: „Evo ti majke”.
Ivan je uzor idealnog Isusovog sljedbenika.
Dakle, zaključimo nešto iz ovoga.

Na idealnog kršćanina spada ljubav i vjernost  Isusu sve do progonstva i do križa. Kako je Ivan jedini od Isusovog apostolskog zbora stigao na Golgotu, ne da li se  naslutiti da će broj idealnih kršćana biti malen, da će to biti „malo stado“ .
         Teolozi vide upravo u ovome „Stabat Mater“ “uz” križ njezino sudjelovanje na djelu otkupljenja, a u riječima „Evo ti Sina“ Isusovu oporučnu želju da Marija bude majka svih njegovih budućih „ljubljenih učenika“.
Već u najranijoj starini susrećemo pisce kojima je ovaj tekst jedan od ključnih za Marijino duhovno majčinstvo svih kršćana. E….. to nas zanima, nas živuće!

      Pa, poslušajmo!  Marija – Eva

Rupert iz Deutza u 12 st. Piše o Mariji na Golgoti  kako je bila u porođajnim bolima i kako se ispunilo proročanstvo starca Šimuna.
A papa Ivan Pavao II piše u svojoj enciklici: „Majka Kristova, našavši se pod direktnom zrakom koja obuhvaća čovjeka, svakog i pojedinog, da je čovjeku, svakom i pojedinom, kao majka“ (RM 23- Redemptoris mater – 1987.)
Sv. Irenej iz 2 st. Povlači paralelu između Eve i Marije te kaže kao što je Eva rodila tako nas je Marija preporodila. Na mjestu je ponoviti: Čudesno si nas stvorio, a još čudesnije preporodio.

Marija Majka

Augustin u 4 st. Povezuje Mariju i članove Božjega naroda na slijedeći način: „Ona je uistinu majka njegovih udova, koji smo mi, jer je ljubavlju surađivala, da se vjernici rađaju u Crkvi“ (PL 40,399).
A misleći na spomenuti Ivanov tekst predslovlje Mise „Sv. Marija, Majka Crkve“ kaže: „Ona primivši pod križem oporuku tvoje božanske ljubavi, uzela je za sinove sve ljude rođene za nadnaravni život smrću Isusa Krista“. Tako je izgubivši svoga Sina dobila mnoge posinke.

Ovo je bio za Gospu prelaz (Pasha) od tjelesnog ka duhovnom majčinstvu. Možda se tako može protumačiti ona vječna mladost i smireno predanje koje se isčitava na Michelangelovoj Žalosnoj Gospi (Pieta).

Marija je pod križem Doloroza, „žena boli“ kojoj je po Šimunovu predviđanju mač boli probo dušu. Time je postala tip i majka svih budućih trpljenika koji stoje uz Isusa, koji ga izbliza slijede a to neminovno uključuje bol i križ.
Zaključimo!

Povijest spasenja ima svoj izvor a zadobit će i svoj uvir u tajni Presv. Trojstva koje je život triju osoba u savršenoj harmoniji i jedinstvu..

Drugi Vat. Sabor izričito naučava: „Bog, koji se očinski brine za sve, htio je da svi ljudi tvore jednu obitelj i da se međusobno susreću kao braća“ (GS 24)
A obitelji nema bez majke. I makar se ovdje, pod križem obistinila ona: Udarit  ću pastira i ovce će se razbježati, ipak se obistinila i ona: „A ja, kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi“ (Iv 12,32) .
Isus i danas sabire i privlači ljude i to uz suradnju svoje Majke.
Valjda smo i mi zato danas tu!  Amen! Hvala lijepo i Bogu na slavu.