Kršćanska braćo i sestre!

Sve vas pozdravljam, a osobito živuće i pokojne branitelje Hrvatskog vijeća obrane. Ovdje smo gdje su bili prije više od tri desetljeća naši pokojni branitelji i gdje su bili prije više od dva desetljeća naši živući branitelji, a to ste svi vi ovdje.

Zajednički održavamo uspomene na događaje koji niti su bili dragi niti su danas dragi. Mnogi su pokojni, a mnogi žive i rade negdje daleko od ognjišta. Ne možemo reći, da žalost nije velika, i za živima daleko, i pokojnima koji su tu, ali na jedan za dušu poseban način.
           Sveti Pavao u poslanici Efežanima  poručuje: Uvijek zahvaljujte i na svakom mjestu da nas Bog blagoslovi kako bismo vazda bili na pravom putu, svjedoci Božje dobrote i milosrđa, graditelji mira, poštovatelji života, čuvari slobode i prijatelji svih ljudi. Stoga, je Kršćanin u neprestanoj borbi i mora imati dobru duhovnu kondiciju. Bokovi kršćanina moraju biti opasani istinom i pravednošću.
Kada se Isus rodio, Izvještaji govore: Da je tada  vladao mir na cijeloj planeti Zemlji. Kako to i danas lijepo zvuči. Taj isti Isus u svoje vrijeme u svom programu uspostave Kraljevstva Božjeg na zemlji, u govoru na Gori, poručuje: ‘Blago mirotvorcima njihovo je Kraljevstvo nebesko’.
Imao je Isus razloga reći kome je blago a kome nije dobro, stoga je, dok uzlazi u Jeruzalem, Jeruzalemcima poručio: „Jeruzaleme koji uvijek iznova ubijaš proroke i kamenuješ one koji su tebi poslani.“
            Braćo i sestre, mir je duboka čežnja ljudskih bića svih vremena. Bog je po Isusu u Duhu Svetom predložio čovjeku da se mir gradi na četiri stupa: Istini, pravdi, ljubavi i slobodi.
         Postavlja se pitanje, tko to razumije: Što je istina?
Bog kaže: Jedino čovjek može dosegnuti istinu, ali u svjetlu Božje objave, u kojem se vidi središnje biće čovjek i njegovo dostojanstvo, čovjek kojega je Krist otkupio svojom krvlju.
Nažalost čovjeku je teško, jer viši čovjek, često ne priznaje ‘svjetlo istine’ koje proizlazi iz svjetla Božje objave. Tako istina tapka u mraku.
Još teže je za čovjeka pitanje: Što je pravda, i tko nas postavi djeliocem pravde?
Pravedan je jedino Bog.
Mi težimo za pravdom, a  ona uvijek proistječe iz nekog općeg dobra, obiteljskog, mjesnog, pojedinačnog ili općeg dobra u međunarodnim zajednicama
Ovdje su subjekti kao nositelji i djelioci pravde, koji postavljaju načela na raznim razinama kao djelioci prava i obveze.
Nažalost svjedoci smo kada se napusti pravda, društvene se zajednice i pojedinci u njima pretvaraju u razbojnike. Tada kreću teški nesporazumi jer su interesi različiti.
Sila i obmana otvaraju vrata raznim prijevarama krhkim ljudskim bićima. I to ne priliči ljudskim bićima, ali viši čovjek uvijek to opravdava nekim opravdanim  objektivnim prosudbama.
Nitko ne voli osjećati pritisak da je podvrgnut nekoj moći pojedinca, grupe, društvene, uže ili šire međunarodne grupacije.
Supremacija je uvijek grijeh i nepoštovanje prava, istine i pravde tog divnog ljudskog bića.
Uvijek i svugdje kada su se odnosi među zajednicama uređivali snagom oružja, a ne istinom i pravdom, postavlja se pitanje svrhe svega, jer čovjeka kao vrhovnog dobra na zemlji, tada nigdje nema, osim najčešće u bolnici ili grobu.

Nadalje, nikada neće nestati potrebe da se svi interesi moraju rješavati snagom vjere i povjerenja te snagom ljubavi. Ovdje zaista  trebaju uvijek kompetentni ljudi, sposobni i profesionalno stručni sa visokim moralnim kodeksom i zdravim genom u sebi.

Što reći na kraju?
Zadaća je svih nas i svih ljudi na ovoj planeti Zemlji uspostavljati takve odnose u kojima će temelji istine biti čvrsti, temelji pravde biti vidljivi, temelji ljubavi biti življeni, a sloboda kao najveći dar Božji čovjeku i izazovni dar čovjeka čovjeku, pristići će  kao nagrada.

Za uredan život i mir potrebna je podložnost svih nas Bogu, u obitelji, u društvu, u Crkvi u međunarodnoj zajednici.

Neka tako bude! Amen!