Kršćanska braćo i sestre!
Svi dobro znamo zašto smo danas ovdje, ali ćemo se ipak malo podsjetiti.
Tu smo na molitvi za pokojne pripadnike Hrvatskog vijeća obrane, uoči velikog kršćanskog blagdana Svih Svetih. Okupila nas je vjera u uskrsnuće i život vječni.
Iz te vjere proizlazi nada i vjera u naše uskrsnuće. I upravo stoga što tako vjerujemo, zaista: „Sveta je i spasnosna misao moliti za pokojne. (2 Mak 12,46).
Danas molimo za one kojima je oduzet život. Tako smo u vjeri poučeni. Kršćani smo!.
Fil 2, 1-4: A što kaže sv. Pavao u današnjoj poslanici Filipljanima?
Evo što:
Bog je kršćane odredio za ‘posinstvo’ u Isusu Kristu, oni su otkupljeni njegovom krvlju, zadobili oproštenje grijeha i bogatstvo milosti.

Oni su čuli za riječ istine, evanđelje spasenja.
Stoga, posjeduju takvu vjeru i ljubav kojom mogu rasti u spoznaji proslavljenog Krista koji je postavljen iznad svih vlasti sada i dovijeka.
Ne, samo da su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, oni su bili i ostali pripadnici Crkve, koja ima dimenziju budućnosti – vječnosti.
Taj Božji plan očituje bogatstvo Božjeg milosrđa i ljubavi, te je preobratio grešnike u svece, duhovne mrtvace u osobe duhovno žive, sada spašene po vjeri koja je dar Božji.
             Pavao želi da kršćani budu besprijekorni, da sjaje kao svjetla usred ‘roda’ lukava i izopačena te drže riječ života.
Stoga, veoma je važno, ističe Pavao, da kršćani imaju postojanost duha, istu ljubav, istu misao, nesebičnost i poniznost, i moguće je biti svet i bez mane u božanskoj prisutnosti.
Za ovakve riječi, Pavao je imao razloga, jer uvijek će biti oholih ljudi koji će zbog vlastite taštine postavljati pred vas i vlastite interese, pa čak i ubijati.
Dragi pokojni i živi pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, nisu se mogle, a neće se moći ni sada, i u buduće zaobići

kušnje koje su zbog vašeg i našeg novog načina života, novog nauka, jer su izazov sredini u kojoj živite vi pokojni i mi preostali živući.
Stoga, pojasnimo malo, jer nije tako jednostavno zadobiti milosrđe ni kod ljudi ni kod Stvoritelja, za sva iskušenja kroz koja su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane prolazili i kroz koja sada i kroz koja će u buduće prolaziti.

Toga treba biti svjestan svaki pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, a to nisu i ne bi trebali biti samo oni koji su u datom trenutku pod uniformom, nego svaki koji dijeli sudbinu istih i sudbinu prostora i vremena.
Postoje tu nemjerljive zasluge, iz koji proizlaze i stvarne obveze zahvalnosti, što i činimo i večeras.
Nažalost, mi i danas ne znamo dovoljno, što se stvarno dogodilo s ovim prostorom kojeg su branili zakonito ustrojeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. Svaka priča je drugačija. Prave povijesne istine i nakon trideset godina nema. A je li to korektno prema poginulim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane?
Neki previše idemo uspravne glave, a trebali bi se vlastitim ušima pokriti.

No, mi smo danas tu da slavimo one koji su kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane dali svoj život, ali uz njih slavimo i i svakog onoga koji dostojno čuva vrijednosti pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Stoga, svaki pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, ako je kršćanin, trebao bi javno zastupati Isusova načela i živjeti po pravilima njegove poruke. A je li to tako?
Evo što Pavao poručuje:
A vi kršćani, dok živite po vjeri u Krista, znajte da prinosite Bogu pravu životnu žrtvu. Bog, u vama i po vama, izvodi svoje djelo, stoga budite besprijekorni i čisti, djeca Božja, neporočna usred roda lukava i izopačena i dok držite Riječ Božju svijetlite kao snažna svjetlila ovom svijetu.
Braćo i sestre, očita je Kristova originalnost, i ne želi nikoga laskavo mamiti tko na to nije spreman. Drugim riječima, dobro se preispitaj, neprijatelja nije mali broj, a ti ćeš možda biti sam. Ipak, netko ovoj zemlji mora biti Istina, svjetlo, kvasac i sol… U koga uprijeti prst, ako ne u one koji su pripadnici HVO-e. Drugih nema, koji bi branili bitne vrijednosti među koje prvenstvo spada, narod sa svojom vjerom i kulturom te prostor na kojemu živi.
I završimo!
Sjetio sam se Židovskog naroda u babilonskoj dijaspori, a mi koji smo i danas velikim dijelom u dijaspori, možemo s pravom reći:
‘Na obalama jadranskim i strminama alpskim sjeđasmo i plakasmo, spominjući se Posavine i Blegovca, o zidove naokolo sirotinju svoju bijasmo povješali. Nek se osuši desnica moja Posavino, ako tebe zaboravim! Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetne ja ikada, ako ne stavim Balegovac vrh svake radosti svoje. Ne zaboravi i ti Gospodine, sinova i kćeri svojih’.

Braćo i sestre!

Danas je zadnji dan listopadske pobožnosti BDM, izmolimo:
„Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospo naš, Posrednice naša. Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen!