Svi Sveti 2022. groblje sv. Ante

O Bože moj, koliko je ovdje duša – ŽIVIH U TIJELU I ONIH ŽIVIH U BOGU.
Koliko je ovdje, svijeća, koliko je ovdje cvijeća.
Zašto smo toliki ovdje?
Zašto toliko svijeća i toliko cvijeća?
Postoji samo jedan odgovor u jednoj riječi: LJUBAV!
Ajme, što sve može učiniti ljubav. Kako je to divno!
Čovjek osjeća da je njegova budućnost u Bogu. Zato je ova sprega po Ljubavi kao kozmičkoj energiji je nemjerljiva.
Odmah mi se nameće pitanje, zašto nema toliko ljubavi među nama živima?
Zašto i tamo gdje bi je najviše trebalo biti nema, a to je obitelj, ili je ima samo u tragovima, pa obitelj diše na škrge.
Živima često kompliciramo život, a mrtvima želimo sve najbolje, kao da i sami za koji dan ili godinu nećemo biti u Bogu.
           Zaista, Čovjekova je budućnost uvijek u Bogu.
Slike koje nalazimo u današnjim biblijskim čitanjima označuju okupljanje, blagdan, gozbu, sigurnost i mir koji će zauvijek trajati. (Misal)
Da je to tako, evo nas živih, koji osobno svjedočimo da je danas blagdan, da je danas svetkovina, jer uživamo neki nadzemaljski mir i sigurnost u ovom svetom mjestu.
Ovdje i sada sve odiše ljubavlju.
I Gozba je tu. Euharistijski stol je tu. I Gospodin je tu.
Stoga, radujmo se svi u Gospodinu!
Svetkujmo blagdan u čast Svih Svetih:
njihovu se blagdanu raduju anđeli
i zajedno s njima slave Sina Božjega. (Ulazna pjesma)
Na jednom je mjestu okupljena putujuća i proslavljena Crkva.
Što reći, nego uskliknuti: Gle kako se vole.

A sliku proslavljene Crkve najbolje oslikava Psalam (24)
„Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive…“
U biblijskim porukama Božji je život ponuđen svim ljudima.
A onima koji odlučiše kao pravednici uzići na Goru Gospodnju, radost je već nastupila.
Onima koji upoznaše Krista, oni su već upoznali Božji život.
Svako naše groblje je Gora Gospodnja.
Tu je puno ljubavi: Oca i Sina i Duha Svetoga. Tu je puno ljubavi, našeg zemaljskog oca, majke, brata, sestre, djeda i bake, prijatelja i poznanika. Zaljubili smo se u njih iznova, jer ljubav je krepost koja je izvor svim drugima darovima i blagoslovima.
Zaljubimo se i mi živi u ovoliko svjetlu svijeća, u ovolikim buketima cvijeća, u ovolikom broj ljudskih duša.
Svadbena je gozba Kristova i naša tu. Nigdje na svijetu nije danas lijepo kao tu.
Nikada i nigdje na jednom mjestu nije iskazano toliko ljubavi kao na grobljima u ovaj dan.
Zaista, mjesto na kojem sada boravimo predivno izgleda.
Mrtvi i živi zajedno na istome mjestu.
Okruženi svježim cvijećem, traže jedni druge.
Tako puno ljudi, a tako vlada blaženi mir i neka unutarnja tišina.

Svi primjećujemo da ono što je imalo svoju vrijednost dok su mrtvi bili živi, to ima vrijednost i sada kada su mrtvi.  A to je ljubav i prijateljstvo.
Tražimo i mi živi jedni druge dok je vrijeme.
Jer, tko je bio voljen od ljudi za života, on je voljen i sada dok je mrtav.
Tko se osjećao voljen od Boga dok je bio živ, on je i sada miljenik Božji.
Jedan od najljepših trenutaka u životu je susret nas živih s mjestom gdje znamo da su naši mrtvi.
Ta blizina pomaže nama, nama da se zbližimo, ne samo s pokojnima, nego daleko više međusobno.
Još dok su bili živi, teško nam je bilo pustiti ih da pođu k Bogu, da odu.
Kako je tek teško shvatiti kada živi koji su se tako voljeli, prestaju tražiti jedni druge.
             Ima li većeg gubitnika na svijetu od onoga koji je izgubio ljubav? I tek kad ljubav izgubimo, jecamo i suzimo na oko, ali to najčešće činimo radi sebe, a ne zbog onoga koji nas je toliko volio.
Eto, smo mi živi.
Plakali smo uglavnom radi sebe, jer nema više onoga koga smo voljeli i tko je nas volio.
Ipak neizbježno je, svi su ovi ovdje morali poći k Stvoritelju, a tako ćemo uskoro i mi. Valja tako postaviti stvari da će sve proći, ali ljubav jedina ostaje.
              Ona jedina nudi lijepi zemaljski dom, ali i vječni nebeski dom.
Majko, oče, brate, sestro, prijatelju u ruke vaše predajem cvijeće, a s cvijećem i svoju ljubav. Pomozite nama živima sačuvati ljubav.
Kad je Isus umirao, povikao je: „Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!“(Lk 23,46)
Njegova obitelj je gore, on je uskrsnuo i otišao gore, On tamo i pripada.
S Kristom, Sve ovo smrtno i propadljivo zamjenjujem onim što je besmrtno.
Svojoj duši dajem već polako besmrtnu hranu, dajem joj ono što joj Stvoritelj želi dati.
Primajući sakramente i slušajući Božju Riječ, mi smo sve spremniji pružiti ruku Božanskom prijatelju da nas vodi u kraljevstvo vječne ljubavi.
I neka je to tako. Barem znam tko me vodi. Njega zaista i volim, s njime želim i vječno živjeti.

Župnik