Pravo ‘domoljublje’ uvijek isključuje sebeljublje, ali to nije slučaj kod svih naroda  (pet.2.tj.kor.)

*************

Post 37,3-4.12-13a: Sve što se više bližimo otajstvu našega otkupljenja, sve više u liturgijskim čitanjima nalazimo biblijske likove koji su u mnogo čemu slika našega Gospodina. Povijest Josipova zauzima najveći dio Knjige Postanka. Josipove riječi: „Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da mi naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva i spasi život velikom narodu.“ Bog, iako tajanstven i čudesan, ne skriva obilje dobrote koja je dovoljna i za neprijatelja, i one koji ne mare za nas. Dobro se je prisjetiti kako je Josip, na očevu zamolbu, poslan od oca da odnese hranu ostaloj braći. Dugo ih je tražio, njih, i njihova stada. A kad ih je pronašao, radosno im predaje hranu. A oni, zbog ljubomore, jer ga je otac osobito volio, snivaju ubojstvo. Ipak na prijedlog najstarijeg brata prodaju ga u Egipat. Bog koristi ovakav razvoj događaja da Josip u Providnosti dolazi na dvor egipatskog faraona i postaje ministar gospodarstva. U doba velike gladi postat će spasitelj svojoj braći. Postao je spasiteljem i Egipta gdje su se, zahvaljujući Josipovoj dobroti, smjestila izraelska plemena. Egipat postaje sklonište za izabrani narod.

************

Mt 21, 33-43.45-56: Isus u prispodobi o vinogradarima, na alegorijski način, priča o svojoj božanskoj Misiji i ljudskoj nezahvalnosti. Vlasnik vinograda je Bog, Otac. Vinograd je izabrani narod Izrael. Sluge su Proroci. Sin, poslan od Oca, je Isus koji će biti ubijen izvan Jeruzalemskih zidova. Vinogradari ubojice, su nevjerni Židovi. Drugi narod, kojem će biti povjeren vinograd, su pogani. Isus je i previše jasan kad kaže, što se sve zbivalo, što se zbiva i što će se zbiti, zato citira Ps 118, 22-23: „Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim“.