Prava vjera određuje naše djelovanje i sreća nije uvijek tamo gdje je tražimo (7.k.g.sr.)
*********

Jak 4,13-19: Prava vjera u Krista očituje uvijek i određuje naše djelovanje. Stoga u pravilu vjera bez djela bila bi beživotna. Ljudski život kako god izgledao, bilo fizički jaki u tijelu, bilo razumom, on će uvijek, zbog svoje krhkosti, biti potreban pouzdanja u Boga gdje će naći obilnu mudrost za svoju krhkost. Jakov postavlja pitanje: Ta što je ljudski život: „Dašak što se na čas pojavi i zatim nestane.“Samopouzdanje je potrebno ali ne do te mjere da je dostatno za život. U naravi je čovjeka težiti za srećom, ali ona nije uvijek tamo gdje je čovjek traži. Sreća može biti varljiva zbog česti požuda tijela. Stoga nije zlo stjecati imetak, nego zbog njega zaboravljati na onoga koji je izvor života, na Boga. Kod svakog traženja sreće, čovjek mora jasno rasvijetliti put do sreće, i posvijestiti sebi samome, da se ni na što u životu ne može osloniti posvema, čak ni na ono što je sutra, jer u svemu ovisimo od Gospodina. Kršćanska dinamika života mora imati načelo: Tko ne čini dobra djela, već čini zlo, jer dinamika vjere, traži dinamiku dobrih djela.

**********

Mk 9, 38-40: Dinamika Isusove vjere, nametala je javnosti snažnu dinamiku dobra. Stoga je Isus iskazao u svim životnim okolnostima, prema svim staležima, snažnu božansku djelotvornost čudesima koje je činio. Stekao je zbog toga jaku opoziciju. Važno je istaknuti da Isus s opozicijom, ne otvara rat. Njegovo je oružje ljubav i milosrđe. To će ostaviti traga na apostolima, koji će imati još žešću opoziciju, zato Jakov potvrđuje potrebu Isusova primjera u djelovanju kršćana. Vjera bez djela, tj. bez ljubavi i milosrđa neće ići. Isus je jasan, svatko ima po savjesti poziv činiti dobra djela. I apostolima kaže, da otklone ljubomoru kada i drugi čine dobra djela. Ali jedno znajte: „Nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime, pa me uskoro zatim pogrditi. Tko nije protiv nas za nas je.“ Ove i slične religiozno društveno socijalne teme, Marko je rado bilježio.