Home Posveta Presvetom Srcu Isusovu

Posveta Presvetom Srcu Isusovu

Posveta Presvetom Srcu Isusovu

Nadbiskupija p.

Čin posvete

Hrvatskoga naroda i Bosne i Hercegovine

Presvetomu Srcu Isusovu

Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u petak 27. lipnja 2025., neposredno prije Euharistijskoga slavlja na kojemu se okuplja najveći broj vjernika, u svim crkvama (i kapelama) diljem Bosne i Hercegovine započne zvonjava zvona koja traje pet minuta. Nakon toga, započinje Euharistijsko slavlje. Neka se nastoji da to slavlje bude što svečanije.

Poslije Popričesne molitve, slijedi Čin posvete Presvetomu Srcu Isusovu.

Predvoditelj slavlja klekne ispred oltara ili ispred lika Srca Isusova ili pred raspelom i izmoli pripremljenu Molitvu posvete.

Predviđeno je da se ta Molitva može moliti na tri načina:

  1. a) predmolitelj izmoli cijelu Molitvu i završi ju zazivom: Isuse blaga i ponizna Srca, dok vjernički puk odgovori: Učini srca naša po Srcu svome! Zatim cijela zajednica pjevajući triput ponovi taj zaziv;
  2. b) ako su pastoralne okolnosti takve da se smatra prikladnijim naglasiti pojedine dijelove Molitve, može se na označenim mjestima (iza 1., 3., 5. i 7. molitvene strofe te na samome završetku) unijeti spomenuti pjevani zaziv; u tome slučaju, predmolitelj na kraju ne izgovara zaziv;
  3. c) pjevani zaziv može se ponoviti nakon svake od deset molitvenih strofa.

 

Molitva posvete

 

1.

Gospodine Isuse Kriste,

Mudrosti, Ljubavi i Riječi Očeva,

po Duhu Svetome utjelovljena

i nama za vječni život darovana,

mi, katolički vjernici,

pouzdajući se u tvoju dobrotu dolazimo k tebi

da nam iznova otvoriš svoje Presveto Srce,

središte uvijek nove božanske ljubavi

koje je toliko ljubilo svijet

da za sebe ništa nije zadržalo

nego se posvema za nas predalo.

(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!)

 

2.

Isuse, Sine i Milino Očeva,

zahvaljujemo ti što si nebrojeno puta

svojim Srcem govorio našemu srcu

i svojom ga milošću učinio osjetljivim

za nadahnuća Duha Svetoga,

za povratak u dubine našega bića

gdje živimo sjedinjenost s našim Stvoriteljem

i u radosti s tobom, našim Otkupiteljem;

gdje se dopire do smisla života,

gdje se oblikuju naše misli i odluke,

gdje se otvaraju putovi susreta s drugima

i započinju živjeti naša djela.

 

3.

Kriste, Dobri pastiru i Učitelju,

ti nas svojim božanskim glasom i pogledom pozivaš

da svakoga dana uzimamo svoj križ i da te slijedimo;

da prepoznamo kako je tvoj jaram sladak i tvoje breme lako;

da učimo od tebe koji si blaga i ponizna srca.

Stoga te ponajprije molimo:

ne dopusti da naše srce otvrdne, postane sporo i hladno.

Ti ga svojim Duhom omekšaj i zagrij

da u svemu što govorimo i činimo

uvijek bude vidljivo da imamo srca i srdačnosti.

(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!)

 

4.

Isuse, Lice milosrđa i Dodire blagosti,

od čije nas ljubavi ništa ne može rastaviti,

zahvaljujemo ti za sve darove

koje si nam udijelio tijekom povijesti hrvatskoga naroda,

osobito po ljudima koji su – privučeni žarom tvoga Srca –

svoje živote plodonosno ugradili u živote bližnjih

živeći svetost u svakidašnjim poslovima,

a nerijetko ju potvrđivali i mučeništvom.

 

5.

Božji Jaganjče, izvore novoga i vječnoga Saveza,

prinosimo ti hvalu za ljude u našemu narodu

koji su promicali otajstvo života

od začeća do prirodne smrti,

naviještali istinu koju si nam objavio,

zalagali se za obespravljene i odbačene,

brinuli se za potrebite i suprotstavljali se nasilju

te branili mir i slobodu ljudi i domovine,

svjedočeći da nema veće ljubavi

od polaganja svoga života za život drugih ljudi.

(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!)

 

6.

Sada, u zajedništvu Crkve,

tebi, koji si Put, Istina i Život,

i tvojemu Presvetom Srcu povjeravamo sebe,

svoj hrvatski narod i cijelu domovinu Bosnu i Hercegovinu,

moleći da nas u svome prinošenju Ocu

snagom Duha trajno posvećuješ,

kako bismo na tvoju ljubav odgovorili ljubavlju

i u svome srcu uvijek imali mjesta za bližnje,

osobito za ljude koji trpe.

Božanska je ljubav razlivena u našim srcima

da bismo bili prepoznatljivi kao tvoje otajstveno Tijelo

i da bismo te mi, koji se zovemo tvojim imenom,

prepoznavali i susretali u malenima,

u svima koje si nazvao blaženima;

da ogladnjele nahranimo, žedne napojimo,

strance primimo, gole zaodjenemo,

oboljele pohodimo i donosimo svjetlo utamničenima.

 

7.

Presveto Srce, prepuno sućuti i nježnosti,

posvećujemo ti svoje obitelji

da budu ozračja: prihvaćanja života,

uzajamnoga poštivanja i opraštanja,

kućne Crkve i rasadišta ljubavi.

Posvećujemo ti sve koje si pozvao

da te nasljeduju u svećeništvu i redovništvu

ili da ti u Crkvi služe u skladu s milosnim darovima

tvoje proročke svećeničke i kraljevske službe.

Posvećujemo ti naše biskupije i župe,

redovničke i druge vjerničke zajednice,

da ih svojom prisutnošću trajno obnavljaš

te budemo sve više svjetlo svijeta i sol zemlje.

Posvećujemo ti očeve i majke,

supružnike i zaručnike;

ražari im srca za uzajamno darivanje;

čuvaj ih u neokrnjenoj vjernosti

i udijeli im onu istu ljubav

kojom ti ljubiš svoju Crkvu.

Posvećujemo ti djecu i mlade

da se u tebi raduju i ostanu tvoji prijatelji;

da se u svojim traženjima ne izgube

nego rastu u vjeri i kršćanskim krjepostima

očiju i srca ispunjenih snovima i nadom.

Posvećujemo ti naše bolesne i nemoćne

da u svojim trpljenjima prepoznaju dioništvo

u djelu spasenja koje si dovršio na križu

i da pod svojim križevima ne padnu u malodušje.

Zahvalni za njihovu mudrost i prenošenje vjere

posvećujemo ti starce i starice;

udijeli im odmor i vedrinu u svojoj ljubavi

da budu i ostanu otvoreni radosnoj nadi.

Posvećujemo ti ljude koji predano i odgovorno rade

u raznim područjima našega društva

da u tebi pronalaze snagu za kršćansko svjedočenje.

Na sve nas izlij svoj blagoslov da ti naša posveta omili

a naš život bude na čast i hvalu tvoga imena.

(Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!)

 

8.

Spasitelju naš i Utočište u kušnjama,

u našoj posveti tvojemu Srcu

prepoznaj iskreno htijenje i nastojanje

da na ruševinama koje je ostavila mržnja i ravnodušnost

gradimo zajednički dom i civilizaciju ljubavi.

Rekao si da će nam blago biti gdje nam je srce.

Dopusti da se, kao braća i sestre, svi nađemo u tebi.

U svoje Srce primi ljude koji su uvijek s tobom,

ali i one koji su se udaljili od tebe; vrati ih u Očev dom.

U svoje Srce primi i one koji žive u zabludi

ili su zbog nečega od tebe odijeljeni;

zagrli ih svojom istinom i ispuni svojim mirom.

 

9.

Kriste, Radosti vječna,

Tvoji smo i tvoji želimo biti!

Molimo te da iz tvoga Presvetog Srca,

iz kojega je na križu potekla Krv i Voda

i iz kojega je rođena Crkva,

i dalje teku rijeke Žive vode za sve nas,

da izliječe rane kojima smo mi povrijedili ljude i stvoreni svijet

kojima su drugi ranili nas

i rane koje smo grijehom nanijeli samima sebi;

da u okrilju Prečistoga Srca tvoje i naše Majke

jačaju našu poslušnost i ponizno služenje;

da nas nauče hoditi zajedno u nadi neprolaznoga,

u pravednosti i osjetljivosti prema svakomu čovjeku.

Priteci u pomoć našim slabostima,

a naše grijehe spali ognjem svoje milosrdne ljubavi.

 

10.

Daj da blagujući tebe, živi Kruh koji je s neba sišao,

velikodušno živimo razdajući se drugima

i svojim te životom proslavimo,

kako bi otkucaji našega srca

u svemu bili usklađeni s tvojim Srcem

te da uzmognemo čuti poziv

na gozbu u nebeskome kraljevstvu,

gdje dobrostivi Otac ispunja našu čežnju

za puninom radosti i ljepote

i gdje ti, Kralju naših srdaca,

živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Amen.

 

Isuse blaga i ponizna Srca,

učini srca naša po Srcu svome!

 

Zatim okupljena zajednica pjevajući ponovi taj zaziv:

Isuse blaga i ponizna Srca,

učini srca naša po Srcu svome!

 

 

Na završetku Čina posvete zapjeva se prikladna pjesma, na primjer: „O, Srce Sina Božjega“. Ako se molilo pred kipom ili slikom Presvetoga Srca Isusova, dok se pjeva pjesma, predmolitelj ili netko od vjernika može pred taj lik donijeti cvijeće.

Slijedi završni blagoslov kako je uobičajeno za to Euharistijsko slavlje.

Biskupi BK BiH