Ez 47, 1-9: Kao što smo jučer vidjeli kod Izaije elemente apokaliptičnih događanja ‘Bog stvara nova nebesa i novu zemlju’, slične apokaliptične poruke nalazimo i kod proroka Ezekijela. Ezekijel je počeo s vizijom Boga u ravnicama Babilonije, a završava vizijom Boga koji se u slavi vraća u novi Hram u Jeruzalemu. Bog ponovo boravi usred svoga naroda. Prorok u svom viđenju daje podrobnu rekonstrukciju hramskog prostora u Jeruzalemu ( stari tlocrt Salamonovog srušenog hrama), iz kojega je iznenada potekao izvor vode koja se slijeva u potok, a potok raste u rijeku života. Prorok ostavlja trag raspodjele zemljišta na: svetište, na kneza i na dvanaest plemena. Nadalje, novi hram, mora imati i nove pročišćene ritualne obrede, a Zakoni, žrtve, blagdani, knjige Izlaska i Levitski zakonik ponovno oživljeni. Prorok svoju viziju gradi na Božjoj snazi koja je vidljiva u prošlosti i sposobna je graditi novi svijet u budućnosti. „Vidiš li sine čovječji?“ Život iz vode na sve strane izvire. Moguća je prorokova vizija budućeg ‘života koji u krštenju iz vode izvire’. Ta divna rijeka, obilje je Božjeg blagoslova u budućnosti, u kojoj vidi veću jednakost i društvenu pravdu, što je posljedica novog reda kojeg Bog želi.

Iv 2, 13-22: Isus je u Jeruzalemu, a povod njegova boravka u hramu je „židovski blagdan Pashe“.  Njegov dolazak, a i sam postupak, znači kraj židovskog kulta. Isusu nije prvenstveni cilj obračun s nekim trgovcima koji trguju u nedoličnom prostoru, nego proročki gleda na buduće bogoštovlje, a samim činom ruši postojeći religiozno-politički red. Sve se to događa u prisutnosti hramskog svećenstva koje po Isusovom novom viđenju hrama i bogoštovlja, gubi tlo pod nogama i razlog svoga opstanka. Događaj se zbiva neposredno pred Isusovo uhićenje, a  već sada je, između ostaloga, pitan za zakonsku opravdanost svoga postupka. Isus ne daje direktan odgovor, nego govori o svome uskrsnuću tj. o novom hramu svoga tijela. Tako su Isusovi protivnici stavljeni na područje vjere i nevjere, što se ovdje zapravo i želi naglasiti.