Pavao u Ateni, srcu tadašnje svjetske civilizacije mudrosti i znanja (6.vaz.sr.)

***********

Dj 17, 15. 22-18: Apostol Pavao bio je dobar strateg. Odabrao je dva dobra pratioca Silvana i Timoteja. S njima je obilazio velike gradove rimskog svijeta. Izabrao je raskrsnice putova, pristaništa, mjesta gdje je bilo mnogo strujanja. Od tih središta, poruka bi potekla poput ognja daleko i široko. On je počeo s Malom Azijom, današnjom Turskom, prešao u Grčku i usmjerio svoj pogled na Rim, pa iz njega na Španjolsku. Tako je došao do Atene u grad s tisućugodišnjom povijesti, koji je živio na slavi prošle veličine: Atena je kolijevka demokracije, domovina Eshila, Sofokla, Platona Sokrata i drugih. Atena je najveće kulturno središte filozofije, književnosti, znanosti i umjetnosti, ali za Evanđelje tvrd teren. Pavao je u Ateni prepoznao zanosnu ljepotu Božji stvorenja isklesanih u mramoru. Grci su uživali u savršenom izražaju ljudskog lika i isklesali neke od najljepših kipova muškaraca i žena kakve je Bog stvorio – Fidijina škola). U vrijeme Pavlova dolaska na glasu su bile epikurejska škola (osnova materijalizma) i stoička škola (osnova racionalizma). U takvom okruženju Pavao govori o Isusu i uskrsnuću. Brojne su grčke škole vjerovale u besmrtnost duše, ali im je uskrsnuće tijela bilo ne prihvatljivo. Nakon što je Pavao napravio uvod svoga govora i trebao otpočeti naviještati Evanđelje o Isusu Kristu, na spomen uskrsnuća tijela, Pavao je bio prekinut u svom govoru. Iz onoga što je Pavao u govoru iznio, vidna je prisutnost poganske idolatrije, pa je stoga tvrdio: Bog je stvorio svemir i čovjeka, i ne možemo ga pretpostaviti u materijalnom liku. Nakon toga poziva na obraćenje. Ipak i takvom okruženju na Pavlove riječi obratio se neki Dionizije (član Areopaga) i neka žena imenom Damara.

**********

Iv 16, 12.15: Isus postavlja novi poredak svijeta koji izvire i njegove smrti i uskrsnuća. Duh će proslaviti Isusa, očitujući dubinu njegova otajstva. Sam Isus proslavljuje Oca, odvija se u djelovanju Sina, a dovršava je Duh na slavu Oca i Sina. Uskrsnućem Krista i silaskom Duha počet će prava upućenost koja će završiti gledanjem Boga „kakav jest“. Taj poredak Pavao dobro prepoznaje i upravo njega stavlja u okosnicu svoga govora u Ateni. Kasnije će Pavao u svojim Poslanicama, ovaj poredak, u više navrata duboko obrazlagati.