Pavao objavljuje svoje evanđelje u srcu cijelog svijeta, u ‘Novom Jeruzalemu’ gdje su i Židovi i pogani jednaki (28.tj.pon.)

*********

Rim 1, 1-7: Poslanica Rimljanima je najdulja od svih novozavjetnih poslanica, i najviše je proučavana od svih Apostolovih spisa, i sigurno je Pavlovo teološko remek-djelo. Poslanica je igrala važnu ulogu u razvoju teologije. Pavao je veliki misionar i rimski građanin a time je doprinio širenju kršćanske poruke i osnivanju kršćanski zajednica po istočnim pokrajinama rimskog imperija. Iz njegovih spisa vidi se namjera putovanja u Rim, u kojem je prijestolnica carstva koje se protezalo od Engleske do Arabije. Sam grad je bogat i kozmopolitski grad, političko i trgovačko središte svega tada poznatog svijeta, i košnica raznih naroda. Kako su Židovi, a i pogani, putovali često i do Jeruzalema, tako su čuli i Petrov govor na Pedesetnicu, što je doprinijelo osnivanju kršćanske zajednice u samom Rimu. Kada je Pavao stigao u Rim i pisao ovu poslanicu u Rimu je postojala cvatuća kršćanska zajednica, sabrana od Židova i pogana. Pavao je ovu Poslanicu napisao poslije poslanica Solunjanima, Korinćanima i Galaćanima, ali ne i poslanice Kološanima i Efežanima. Pavao u Poslanici Rimljanima obrađuje i neke teme iz raniji spisa koje svestranije produbljuje i temeljitije obrazlaže, tako da u njoj nalazimo osnove kršćanske istine, zapravo je to objava Pavlovog evanđelja. Središnja tema poslanice jest vjera u Krista, koja postaje isključivim i jedinim izvorom spasenja. Za njega su svi ljudi bilo Židovi ili pogani, jednaki. Pavao opisuje realistično stanje u kojem se svijet nalazi i pred Bogom svi smo pod osudom, pa i Židovi sa svojom jedinstvenom povlasticom poznavanja Božjeg zakona. Bog nam, međutim, besplatno nudi oproštenje i novi život. Slobodni smo i možemo započeti iznova, ali sada imajući uza se Božju silu.
A sada pogledajmo sam uvod u Poslanicu.
Pavao rimske kršćane naziva „miljenicima Božjim“ i njima želi „milost i mir“. Pavao je ponosan što je sluga i pripada Kristu. On je sretan što je apostol Radosne vijesti, u kojoj je vidljivo sve što je Bog obećao u Starom Zavjetu i što su ljudi s nestrpljenjem očekivali. To je otkupiteljski Božji zahvat po Isusu Kristu. Krist je i sin Davidov i Sin Božji. Jedno i drugo je potrebno da bude spasitelj čovječanstva, koji je nakon uskrsnuća s punim pravom Krist Gospodin. Uskrsli Gospodin s darom krštenja izdvaja svete koji su posvećeni Bogu, od profanog svijeta. Svi su postali dionici njegova mističnog tijela i njegove svetosti. Primajući Milost u sakramentima koji su Božji dar, postiže se mir, što znači uredan odnos s Bogom, sa samim sobom i sa svima oko sebe.

***********

Lk 11, 29-32: Na Isusovom PUTU prema Jeruzalemu, sve je više naroda. Mnogo je postaja, i mnogo održanih govora. Njegovi kritičari traže da nekim znakom s ‘neba’, dokaže svoje poslanje s neba. Takvima Isus spočitava opakost i okorjelost, koja opterećuje ovaj naraštaja i njemu će se dati samo „Jonin znak“. Taj znak ima dvostruko značenje. Jona, koji je Božjom snagom spašen nakon tri dana, tako će i Isus nakon tri dana uskrsnuti. Jonino djelovanje spasit će Ninivu, a Isusovo djelovanje odrazit će se na čitavi svijet iz kojeg će sve proslavljene privesti Ocu Nebeskom.