Svečana sv. Misa na dan naših zaštitnika sv. Petra i Pavla slavljena je u 11:00 sati. Misu je predvodio vlč. Josip Kajić uz susjedne svećenike iz naše Dekanije i zajednice vjernika Župe Balegovac.

Draga braćo i sestre! (sažetak propovijedi)

U današnjem razmatranju, nadovezujući se na ono jučerašnje o važnosti životnog poziva, koliko je važno biti dobar čovjek, razmišljati ćemo o uzvišenosti duhovnoga poziva. Gledajući život sv. Petra i Pavla, nastojati ćemo otkriti, što ih je to potaklo da se u potpunosti opredjele i predaju svoj život u ruke Božje, da postanu moćno oruđe u rukama Njegovim i oduševljeno naviještaju Krista Isusa uskrsnulog od mrtvih, koji je pobijedio i nadvaladao tamu i smrt, te čovjeku nudi život, obećavajući mu prostranstva svjetlosti i mira u vječnosti, a blagoslov i snagu za ovozemaljski život.

Sveti Petar, čovjek iz naroda, koji je teškim trudom i radom priskrbljivo osnovno za svoj život i život svoje obitelji, koji je bio hrabar predvodnik i ustrajan radnik, čovjek čvrstog i postojanog karaktera, pomalo tvrd i grub u svojim nastupima, došao je do spoznaje da njegov život treba nešto više, da nije dosta iz dana u dan vrtiti se u krug, nego da ipak njegov život mora postati prepoznatljiv po nečemu. U tom razmišljanju i previranju, biva mu upućena riječ Gospodnja, pođi za mnom i učinit ću te ribarom ljudi. Kako je morala odjeknuti u njegovu srcu ta riječ, taj poziv, i to baš kad je i sam nastojao svoj život bolje organizriati i osmisliti. Petar ima povjerenja u Isusa. Isus mu ulijeva nadu da će njegov život biti ispunjen, da će se ostvariti kao čovjek i kao vjernik. No, Petar će morati još puno toga naučiti, a najviše od svega umanjivati sebe, svoj ja, svoju mudrost i snagu, dajući mjesta Božjoj volji i mudrosti. Upravo ga u tome Isus nastoji najviše upravljati i odgajati. Isus ga uči da bi on mogao učiti druge. Evanđelja i djela apostolska nam svjedoče o tom Petrovom hodu, u kojem se mogu i danas prepoznati mnogi kršćani, koji su redoviti, ustrajni i postojani u svom kršćanskom življenju, poštujući Božje zapovijedi i živeći po njima, nastojeći biti dobri i pošteni ljudi i dobri i vjerni kršćani. Petrovo iskustvo vjere dolazi do izražaja u trenutcima kada se prepušta Isusu da ga On vodi, da mu Njegova riječ bude nozi svjetiljka i svjetlo stazi. Sjetimo se samo trenutaka Petrove vjere i nevjere, kada počinje tonuti na moru, kada se junači pred Isusom, a u trenutku kad treba svjedočiti odriče se Isusa, kada je spreman boriti se da Isus ne bude predan u ruke grešnika, a odmah nakon toga bježi da ne bi bio uhvaćen. Mogli bi smo u nedogled nabrajati trenutke i iščitavati Petrovu slabost, ali nikada ne zaboraviti njegovu ustrajnost i predanje. Sjetimo se samo njegovog priznanja popraćnog suzama i jecajima duše: Gospodine tebi je sve znano, ti znaš da te ljubim.

I mi se toliko puta možemo prepoznati u svim situacijama koje na o svetom Petru donosi sveto pismo. Često stojimo na raskrižjima svoga života, tražeći načina kako bolje osmisliti svoj život, kako ga učiniti ispunjenim i ostvarenim, i baš u takvim trenutcima dolazi nam riječ Isusova, pođi za mnom, budi moj apostol, prepusti se meni i ja ću te voditi, odgajati i pokazati put kojim ti je ići. Imajmo snage, draga braćo i sestre, staviti svoj život u ruke Božje, otvoriti se sili i snazi Duha Svetoga, biti ustrajni i postojani, unatoč kušnjama i padovima, kojih će uvijke biti.

Sve dok razbijamo glavu svakodnevnim brigama i teškoćama, boreći se sami i tražeći izlaz i rješenja svojom mudrošću i snagom, naš će se život vrtiti u krug. Tek kada poput Petra, zaplačemo i kažemo, Gospodine ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim. Kada osjetimo duboko u sebi čežnju da u potpunosti budemo ispunjeni Božjom ljubavlju, a na tu ljubav i sami uzvratiimo naš će život postati ispunjen i ostvarenen.

Mnoga su svjedočanstva današnjih vjernika koja upravo svjedoče o tome. Život im je bio poput zatvora, vrtili su se u krug ne videći izlaza, istrošili su svoje snage, probali sva rješenja, ali izlaza nije bilo. Tek kada su se prepustili Božjem vodstvu, kada su odgovorili Božjem pozivu, nastupilo je vrijeme milosno, vrijeme spasa. Zato se bacimo u Božje naručje, poput djeteta koje je sigurno u naručju svoga oca, svoje majke, i prepustimo svoje brige i teškoće Gospodinu, jer on sam hita da nas spasi.

No, red je da se dotaknemo i velikog apostola koji je posljednji, kako i sam svjedoči, kojega je Krist odabrao da mu se osobno objavi. Skoro svake nedjelje, a i u druge dane slušamo uzvišene riječi i svjedočanstva ovog sveca, koji hrabri i bodri braću u vjeri, potiče na predanje i odgovor na Božji poziv. “ Zaklinjem vas ja ,sužanj u Gospodinu:sa svom ponizniošću i blagošću ,sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnostite jedni druge u ljubavi;trudite se sačuvati jeinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva.Jedan Gospodin!Jedna vjera!Jedan krst!Jedan Bog i Otac sviju ,nad svima i u svima! (Ef4,1-6)

Njegova pisma i poslanice odišu uzvišenošću i i potpunim predanjem, na što poziva i braću i sestre koji su pošli za Kristom. Shvaćajući kako ga je Bog izabrao da bude apostol naroda, da pronosi slavu Krista uskrsloga, sveti Pavao postaje novo stvorenje u Kristu.To je postalo prepoznatljivo u svakom danu njegova novog života, gjde je u svemu nastojao da pošto poto pridobije za Krista svako stvorenje i da sve ljude privede na put spasenja. Zato je na kraju mogao reći: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak (2 Tim 4,6-8)”

Upravo nam je to poziv i danas na ovaj blagdan, da i mi u ovome svijetu u kojem živimo, bijemo takav boj, čuvajući svoju vjeru, imajući povjerenja u Gospodina, da Njegovom rukom vođeni stignemo u luku vječnoga spasa gdje nam je pripravljen vijenac pravednosti. Amen