Otajstva duha djeluju odozgor (2.vaz.ut.)
************

Dj 4, 32-37: „U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom ‘silom’ (snaga čudesnih znakova-čudesa) davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“
Da bismo razumjeli apostolsko zajedništvo u nauku i ljubavi, dobro moramo iščitati uvodni dio koji govori o ‘Prvotnoj kršćanskoj zajednici ‘, u kojoj je „zajedništvo“ svih duhovnih i materijalnih dobara, ‘duša kršćanske zajednice’. Sve je stavljeno na raspolaganje iz razloga da svi imaju jednak pristup, kako duhovnim, tako i materijalnim dobrima. To je zaista idealna slika ‘kršćanske zajednice’ (općine). Apostoli, su odlučivali o pravednosti u zajednici, i imali su veliki ugled s naglaskom ‘Pravednika među ostalim’. Ovo nije bila volja samo apostola, nego je ta želja izražena kod Posljednje večere od samoga Gospodina. Takav pravednik, i s takvim krjepostima, moći će ostvarivati zajedništvo kao pastir sveopće Crkve ili jedne biskupije. To će se vrlo brzo odraziti na jedinstvu oko Petrove službe i njegovih nasljednika. To jedinstvo je čuvano i očuvano sve do naših dana, unatoč progonima i mučenjima.

************

Iv 3, 7b-15: Otajstva duha djeluju odozgor. Ona imaju snagu objediniti zemaljsko s nebeskim. On nema poglavara, nego, on jest Riječ. On je učinkovita Riječ. On sve čini Novo i Novim. Riječ jest tajnovita i često tvrda za uho, ali je učinkovita. Apostoli u svom pouskrnom djelovanju vide uporište u Isusovoj oporuci, izrečenoj na Posljednjoj večeri. Nakon što je oprao noge svojim učenicima. „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao i vi činite što ja vama učinih.“ Ako ovome činu pridodamo sve što je Isus tada izgovorio, onda možemo vidjeti želju Isusovu koja je, koncentrira na jedno srce i jednu dušu, na jedno stado i jednog Pastira. Da bi Apostoli to i ostvarili, Isus im obećava vrijeme u kojem će sve razumjeti, što on sada govori i čini. U tom poslu Isus ih ne ostavlja same, nego im, kad je došlo vrijeme, daje svoga Duha i sebe samoga. Tako će Isus ostati vječna duhovna Glava kršćanske zajednice, a Duh Sveti duša te zajednice. I sve je to vidljivo već u životu prve kršćanske zajednice.