Otk 3,1-6. 14-22: Povijest pokazuje da su kršćani sve do danas pod stalnim pritiskom udruženih protivničkih snaga, pa je Kristova pobjeda, pobjeda i njegova naroda, stoga, Knjiga Otkrivenja zadržava uvijek svoje životno značenje pa i za naše dane, kada se stroj ili vlast često drsko stavljaju na mjesto samoga Boga. Materijalističko doba tupi duh za samo shvaćanje smisla ove knjige. Danas su nam možda više nego ikada, potrebne vječne nadvremenske stvarnosti, kao vizije što nam ova knjiga otvara. Sedam Crkava kojima je naslovljeno pismo, suočava se s tri vrste problema: krivi nauk ( Efez, Pergam, Tijatira), progon (Smirna, Filadelfija) te samodopadnost (Sard, Laodiceja). Dade se naslutiti da veća opasnost prijeti iznutra nego li izvana tj. od samih progona. Isus pozna snagu i slabost svake od njih. Svakoj od njih Isus doziva u svijest po jedan važniji vid njegove osobe i njegova djela. Sam grad Sard nosi o sebi čuveni glas, ali kršćanstvo je u njemu prividno i Crkva je skoro na umoru. Ne prijete joj progonstva, nego je usmrćuje mrzovolja, nehaj, te osebujan i sebičan način života. Život je taj koji pokazuje koliko je snažna vjera, a način življenja kršćana u Sardu na rubu je samog formalizma. I to nije najgore, ima i gorih poput kršćana u Laodiceji koji su se posvjetovnjačili i život pretvorili u totalnu mlakost. Toliko se bave sami sobom, i ni izdaleka nisu ono što bi kršćani trebali biti. Isus se nalazi izvan nje (Crkve u Laodiceji) i kuca ne bili ga pustila ući u život njezinih članova. Poslanica je puna aluzija na život u gradu. Građani grada Laodiceje, pa tako i kršćani, žive bogato od bankarstva, tkalačkog obrtništva, medicinske škole koja proizvodi mast za liječenje očiju. Vodu su uzimali iz izvora koji su nedaleko od grada, a bila je mlaka. Crkva je slična toj vodi, bila je mlaka, a to joj nije služilo na čast. Zaboravili su da je Isus Krist začetnik i glavni izvor.

Lk 19, 1-10: Dok Isus ulazi u Jerihon, stari grad, carinik Zakej traži način kako bi vidio Isusa. Malen je rastom. Penje se na drvo. Isus ga ugleda i kaže: „danas mi je proboraviti u tvojoj kući“. Za javnost ovakav način druženja sporan je, i za Isusa, i za carinika. Ne priliči po židovskoj tradiciji da se pravednici druže s grešnicima. Kao na pozornici, svi ih gledaju i mrmljaju, te pitaju: što je sad ovo? Carinik je oličenje grešnika, a Isus oličenje pravednika. Božje zajedništvo s vjerujućim grešnikom, otvara vrata obraćenom cariniku. Kako veli Isus: „i on je iz roda Abrahamova“. Nastupilo je mesijansko vrijeme i svima sviće sunce pravde.