Ono što se njima dogodilo, može zadesit i nas… (pet.1.tj.k.g.)

**********

Heb 4, 1-5.11: U jučerašnjem tekstu istaknuta je superiornost Isusa nad Mojsijem. Mojsije je učinio Izrael pravim narodom, izveo ga iz egipatskog ropstva, vodio ga kroz pustinju, priopćio mu Zakon Božji, naučio ga štovati Boga. Ipak, Mojsije ostaje uvijek samo vjerni sluga Božji, dok je Isus Sin Božji. Čitatelji ove Poslanice nalaze se u stanju koje je slično onom u kojem se nalazio Izrael u vrijeme Izlaska. I jedni i drugi vidjeli su čudesna djela Božja, ali uza sve to Izraelci su se u pustinji bunili protiv Boga, te nisu ušli u Obećanu zemlju. Ono što se njima dogodilo, može zadesit i nas ako okrenemo leđa Gospodinu. Usporedba o Mojsiju i Isusu nastavlja se usporedbom Izraelaca i kršćana. Izraelci, nevjerni riječi Božjoj, ne uđoše u Počinak Obećane Zemlje. Ali Božje obećanje nije uzaludno. Ono stoga od sada vrijedi za kršćane, pozvane da uđu u počinak božanskog blaženstva, kojemu je onaj prvi bio samo pralik. Kao što vidimo, današnja usporedba je još očitija: „Počinak o kojem je Bog govorio nešto je više od sigurnog i postojanog života u Obećanoj zemlji. Postoji jedna duhovna jednakost između Obećane zemlje u koju se ulazi po vjeri. Kada se pouzdamo u Boga i kada uzvjerujemo njegovim riječima, mi ulazimo u vječni počinak Božji, u mir. Spasenje je njegov dar.

**************

Mk 2, 1-12: Iz današnjeg događaja, u kojem je Isus ozdravio uzetoga, vidno je: Bog ima moć opraštati grijehe. Isus, dok su spuštali kroz krov uzetoga, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetome: „Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.“ Ovakva izjava za pismoznance izazvala je incidentnu situaciju s pitanjem: Tko je ovaj da i grijehe otpušta, pa to jedino Bog može činiti. Isus je namjerno nagovijestio područje u kojem jedino Bog može djelovati i nastavio s pitanjem na kojeg oni ne mogu odgovoriti. Jer, što je lakše, ozdraviti uzetoga, ili reći opraštaju ti se grijesi? Ali da znate vlastan je Sin čovječji na zemlji otpuštati grijehe. Isus ovdje sebi pripisuje tu moć i često će je primjenjivati za svoga služenja. To je ustvari i smisao njegova imena. On će tu moć povezati sa svojom smrću i krvlju novoga Saveza. Kršćanske će zajednice to božansko djelovanje pripisati Kristu, umrlom i uskrslom. Stoga je odmah po uskrsnuću, Isus, tu moć povjerio svojim učenicima, tvrdeći da će Bog potvrđivati njihove odluke. Sjetimo se Isusove: „ Što god odriješite na zemlji bit će odriješeno i na nebu….“ Na djelu je: Stvoriteljeva moć, Isusova ovlast i naša punomoć.