Iz 25, 6 -10: U prethodnom tekstu proroka Izaije može se vidjeti, kako pisac oslikava mesijanski lik, Mesije, koji treba doći, i te iste crte, ljudske i božanske osobnosti, prepoznati na Isusu kojeg nam predstavljaju Evanđelisti i apostoli. U današnjem tekstu prepoznajemo i mesijansku gozbu koju priprema Gospodin nad vojskama. Gozba nije svakidašnja. Gozba ima snagu otkloniti sve prepreke, sve zastore što zastiraše sve narode. Ona ima snagu otkloniti prekrivače koji sva plemena pokrivaše i uništiti smrt za svagda. Objava će biti na djelu po Mesiji, jer će se tada moći reći: „Gle ovo je Bog naš u njega se uzdasmo, on nas je spasio.“ Svaka gozba teče u veselju, ali ova Mesijanska će teći uz klicanje i vječno veselje.

Mt 15, 29-37: Bog je u Isusu izvršio svoje obećanje koje dao po Prorocima, a čuli smo danas obećanja dana proroku Izaiji, što može potvrditi i današnja gozba u kojoj Isus na čudesan način hrani mnoštvo naroda, njih oko 4000 tisuće. Zaista je to impozantna brojka. Ako je prorok Izaija po nadahnuću Božjem unaprijed vidio ovakve Božje intervente, onda Isus ovim čudom želi kod svojih učenika pobuditi osjećaj sigurnosti u onome što tek dolazi. Ta obećanja gledamo u svjetlu obećanja proroka Izaije. Bog je u Isusu održao obećanje koje nekad dao. Mesijanski su znakovi tu. Isus je kruh koje je s neba sišao, tko bude jeo od ovoga kruha, neće ogladnjeti nikada. Taj nebeski dar treba dijeliti, ali prije nego što to bude moguće činiti, apostoli se moraju u značajnoj mjeri promijeniti. Oni to još ne razumiju, pa će ih Isus upozoriti, da se čuvaju drugog kvasca kojeg nude farizeji i saduceji, koji su zastupnici cijelog ondašnjeg židovstva. Zato se Isus svjesno odijelio od vođa svojega naroda, budući da nisu uza sve ostale sposobnosti prosuđivanja, bili u stanju tumačiti znakove vremena. Čuvajte se njihova nauka, kaže Isus svojim učenicima. Jer sve što je Bog Sin odvjeka činio, sada počinje činiti u svom čovještvu. On se uopće ne mijenja, jer Bog je nepromjenjiv, vječan, bez početka i kraja. Ono što se mijenja nije Bog, već čovještvo. Svojim životom i smrću, Isus, na gozbi božanske ljubavi, učinio je nas Božjom djecom, Božjim sinovima. Svaki put kad primamo euharistiju, primamo to proslavljeno, božansko osnaženo čovještvo Isusa Krista. To je savršeno očitovanje ljubavi božanskog Sina za svog Oca. Da to je velika promjena koja nas čini sposobnima i za nebesku Gozbu, a tada ulazimo u život Trojstva. Kruh koji je s neba sišao i mi ga blagujemo. Taj kruh nas mijenja.