Šesta vazmena nedjelja 2024 – b

Kršćanska braćo i sestre!

Kako se približavamo kraju Uskrsnog vremena sve se više vidi što je temelj naše vjere.
U uskrsnom vremenu prihvaćajući ljubav koju Bog nudi u Isusu Kristu, sve se više učvršćuje život u Kristu.

S Kristom se otkriva dostojanstvo ljudske osobe koja je stvorena iz ljubavi Stvoritelja i otkupljena iz ljubavi Stvoritelja.
Takav čovjek ima mogućnost ostvariti i poziv na božansko blaženstvo.

Svako je ljudsko biće slika i prilika Božja i ono u svojoj naravi ima težnju ostvariti cilj blaženstva.
„Krist, objavljujući misterij oca i njegove ljubavi … potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva“. (GS 22)
U Kristu, otkupitelju i Stvoritelju, božanska slika, izobličena grijehom prvoga čovjeka, obnovljena je u izvornoj ljepoti i oplemenjena Božjom milošću i ljubavlju.
Spoznavši svoje dostojanstvo priopćeno po Kristu, čovjek se izgrađuje bogatstvom Božjega Duha rastući u milosti i kreposti života, i tako pokušava izbjegavati grijeh.
No, i kad mu se dogodi grijeh kao „rasipnom sinu“, on se povjerava milosrđu Oca.
Tako održava zajedništvo osoba, nalik sjedinjenju božanskih osoba među sobom.
I to nam upravo govori današnje Evanđelje po Ivanu.

 

„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj…“ (Iv 15, 9-11)

Ranije smo utvrdili kako je čovjek jedino biće obdareno besmrtnom dušom koja ima plodove Duha Božjega, između ostalih i život u Ljubavi.
Time čovjek postaje dionik Božanske ljubavi i svojim razumom shvaća red stvari što ih je Stvoritelj uspostavio.
Čovjek snagom svoje volje ima sposobnost usmjeriti svoje biće prema istinskom dobru kojega ljubi.

Upravo svojim razumom čovjek prepoznaje glas Boga koji ga „uvijek poziva da čini dobro a izbjegava zlo“.

Taj zakon Božji u glasu savjesti kaže:
Ljubi gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom.

Iako povijest pokazuje da je čovjek često podlegao napasti i počinio zlo, ipak u njemu nije ugušena želja za dobrim i ljubavlju.
Krist umrijevši grijehu, svojom milošću i ljubavlju obnavlja ono što je grijeh u nama iskvario.

Onaj tko vjeruje u Krista postaje dijete Božje, dijete koje Krist voli.
Krist ga preobražava i daje mu mogućnost da ostane u njegovoj ljubavi. Da ostane u njegovu jedinstvu i zajedništvu s njim.

Deset Božji zapovijedi i apostolski primjer življenja opisuju nam putove koji vode do zajedništva u kraljevstvu nebeskom.
Naša svakidašnja djela nisu ništa drugo nego korak po korak, potpomognuti milošću Duha Svetoga,  do zajedništva ljubavi sa Stvoriteljem.
Ne smijemo zaboraviti da je okosnica Kristove ljubavi prema nama Euharistija.

Zajednica slaveći Euharistiju, slavi svoje zajedništvo. Tako je zajednica postala subjekt Euharistiji.
To je zajednički čin Kristove ljubavi i ljubavi same zajednice koja slavi Euharistiju.
Tko dakle ostaje u takvoj zajednici koja slavi Euharistiju, on ostaje u zajedništvu s onim koji tvori Euharistiju.

Euharistija tvori zajednicu. I euharistijski su znakovi, znakovi zajedništva.
Sjetimo se apostola Pavla:
„ Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo, nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
„Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi, ta svi smo dionici istoga kruha“ (1 Kor 10,16-17)
Euharistija tvori zajednicu prijatelja, ona sabire zajednicu i po njoj zajednica raste.
Ljudi sabrani s najrazličitijih mjesta, dobi, zanimanja, naobrazbe, slaveći Euharistiju doživljavaju da su jedno.
Svi oni blaguju od istoga kruha.
Jedna je Božja riječ upućena svima i svi se tu sabrani u Duhu Svetom prepoznaju kao braća i sestre koji imaju jednoga oca.
„Ta jedan je Otac Vaš – onaj na nebesima… a vi ste braća „  kaže Isus ( Mt23, 8-9)
„Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam, a ovo vam zapovijedam: ljubite jedni druge“  kaže Isus (Iv 15,17).

Župnik