Duhovna obnova i Adoracija  za Župnu zajednicu  8. svibnja 2023. -a

Dragi vjernici poseban je privilegiji u Vazmenom vremenu slaviti i mjesec svibanj posvećen Majci Božjoj.
Nije to slučajno stavljeno u Vazmeno vrijeme.
S Majkom Božjom počinje Novozavjetna Objava koja će imati svoju puninu u Križu i u uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista.
         Dakle, ‘Znamenje Svetoga Križa’ u našoj kršćanskoj vjeri  govori o vječnoj Božjoj odluci, neprestanog izlijevanja sakramenta božanskog milosrđa.
U Križu je Bog dovršio sakrament ljubavi  kojom Krist ljubi Crkvu.
Raspeti Krist svojom krvlju uklanja svaku podijeljenost različitih naroda i učinio je jedan Božji narod.

Dok zazivamo znamenje Svetoga Križa mi se sjećamo da smo i sami postali učenici Kristovi nakon znamenja na krštenju i ostalih sakramenata Inicijacije.
Križ s Kristovim raspetim tijelom, ne samo da je postao sakrament spasenja, nego je postao i ostao izvorom sviju blagoslova i milosti koje su čovjeku potrebne. 

I dok živimo u znaku znamenje Križa kao znak svoje vjere, mi molimo Gospodina da dobrostivo bude uz nas onako kako je bio uz one koji su stajali pod križem, dok je on na križu visio.
Upravo je tada rekao svojoj Majci: „Ženo! Evo ti sina!“a zatim učeniku: „Evo ti majke!“
Prekrasna milost i blagoslov zadesiše one ispod Kristova Križa.
Isus pretvara suze i žalost u radost kod onih koji se nalaze u okrilju sakramenta ljubavi i predanja.
         Vječno je pitanje zašto je Bog odllučio Križem uništiti našega neprijatelja.

Odmah se svakako nameće i pitanje, tko su i naši neprijatelji?
Prema Božanskoj objavi, prema našoj savjesti i razumu, svakako među prvog i najvećeg neprijatelja treba staviti GRIJEH, a po grijehu slijedi smrt, smrt za vječni život.

Ne smijemo zaboraviti tvrdnju sv. Pavla: „Krist je umro za naše grijehe“ (1 Kor 15,3).

Ivan Krstitelj vidio je i pokazao u Isusu: „Jaganjca koji odnosi grijeh svijeta“ (Iv 1,29).

Grijeh je stanje užasne krivnje u koju čovjek često iznova pada.
         Upravo ta i takva zla djela su učinila, da Gospodin naš Isus Krist, podnese muku Križa, jer oni koji uranjanju u nerede i zlo, sigurno, tvrdi sv. Pavao u poslanici Hebrejima (6,6)„sami sebe iznova raspinju i ruže Sina Božjega“.

I treba priznati da je u tom slučaju naš vlastiti grijeh veći nego grijeh Židova.

Jer oni po svjedočanstvu apostolovu, “da su upoznali Kralja slave, nikada ga ne bi bili razapeli“. ((1 Kor 2,8)

Mi, naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga niječemo svojim činima, na neki način stavljamo na nj svoje ubojite ruke.

Ali Evanđelje je objava Božjeg milosrđa prema grešnicima.
Sakrament euharistije ili otkupljenja kaže:
         “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“ (Mt 26,28)
Ivan Evanđelista ostavio je lijepu poruku:
„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1 Iv 1, 8-9)
Prema tome oslobođenje od  našeg najvećeg neprijatelja grijeha, iziskuje priznanje suda naše savjesti.
         A sud savjesti je djelovanje Duha istine.
Tada nastaje početak novog darivanja milosti i ljubavi: „Primite Duha Svetoga“  i nije ga dobro odbiti.
I tu završavamo s uzvikom: „Oslobodi nas Gospodine!“

Bog je vrelo svake istine.
Njegova je Riječ istina. Njegov je zakon istina.
On je Istina, a time i članovi Božjeg puka bivaju pozvani živjeti u istini.

U Isusu Kristu očitovala se sva Božja istina. Ivan to i tvrdi za Isusa: “On je pun milosti i istine“  (Iv 1,14).
Čovjek pun milosti istine, već je slobodan od grijeha.
U pozdravu „Zdravo Marijo milosti puna“ je naš iskreni susret s Majkom Božjom i našom majkom i našom Gospom od Brze pomoći.

Župnik