Home Obitelj je nešto što je Bog posložio i ona mora biti utemeljena na Božjem zakonu (IX.tj.k.g.sub.)

Obitelj je nešto što je Bog posložio i ona mora biti utemeljena na Božjem zakonu (IX.tj.k.g.sub.)

Obitelj je nešto što je Bog posložio i ona mora biti utemeljena na Božjem zakonu (IX.tj.k.g.sub.)

Obitelj je nešto što je Bog posložio i ona mora biti utemeljena na Božjem zakonu (IX.tj.k.g.sub.)
*********

Tob 12, 1.5-15.20: Čitajući prethodna poglavlja iz Knjige o Tobiji, dobiva se dojam kako knjiga ima cilj povezati nebeske posjetioce poput anđela Rafaela s obiteljskim događajima i pojedinostima iz domaćeg života. Kad je došao čas da se dade dobročinitelju nagrada za njegove usluge, Rafael se otkriva kao jedan od sedam anđela što stoje pred Bogom i imaju pristup veličanstvu Gospodnjem. Potom reče kako je njegova usluga samo nagrada za Tobitin krepostan život. Tada Tobit prodre u veličanstveno pjevanje hvalospjeva milosrdnom Bogu koji osvećuje zlo, a brine se za onoga koji čini dobro i koji ga se boji. Krepostan domaćinski život pokazuje kako vršenje zakonskih propisa, kao što su milostinja, pravedna plaća, poštovanje bližnjega, pijetet prema pokojnima, pošteno življenje, Bog ne zaboravlja već ih, na kraju, nagrađuje. Obitelj je nešto što je Bog posložio i ona mora biti utemeljena na Božjem zakonu jer je to ugovor dvaju bića stvorenih jedno za drugo. Ona se treba zasnivati na istinskoj ljubavi, a ne na požudi, treba težiti k zajedničkom i dobru djece ako ih Bog dadne. Knjiga otkriva kako u Božjem poslaniku Rafaelu vladaju mjerila za krepostan život slična mjerilima Tobita, ali ne i u svijetu.

*************

Mk 12,38-44: Nakon što su Isusu postavili pitanja u Hramu, kao po dogovoru, prvo farizeji, pa saduceji i na kraju pismoznanci, s nakanom da ga uhvate u riječi i optuže, ali to se nije dogodilo, sada, dok ga silni svijet sluša, okreće ploču i kaže: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pročelja na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikama dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“
Zaista je Isus, ovim riječima za sva vremena, ukazao na opasnost vrednovanja nekih vrijednosti mjerilima ovoga svijeta. Stoga, Isus, odmah priča uživo viđenju sliku iz Hrama, kako siromašna udovica baca svoj sitniš u riznicu, ali je ubacila sve što je imala, dok su ovi u dugim haljinama ubacivali od svoga suviška. Nije jednostavno bilo farizejima, saducejima i pismoznancima čuti ove riječi njima namijenjene. A upravo su oni nametnuli mjerila ovoga svijeta koja su sasvim drugačija od mjerila onoga svijeta, kako to sam Isus kaže.