Homilija mladomisnika Maria Udovičića: Drugi dan trodnevlja
Datum: 27.6.2022.

Odlomak evanđelja koje smo čuli nalazi se u trećem dijelu Matejevog evanđelja koji uglavnom sadrži događaje o Isusovim čudesima koje je učinio. Međutim, u današnjem odlomku, kao što i sami možemo vidjeti ne govori nam o nikakvom čudu. Navodi nam samo dva lika koja susreću Isusa i obećavaju da će ga slijediti. Prvo mu prilazi pismoznanac, koji od Isusa dobiva pomalo čudan odgovor. Govori mu „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ Odgovor je na prvi pogled nejasan.

O čemu se radi? Isus je na ovom pismoznancu uvidio krive razloge zbog kojih ga ovaj želi slijediti. Sjetimo se Isusovih čudesa: hranio je mnoštvo, liječio je bolesne i oslobađao opsjednute. Vjerojatno je ovaj pismoznanac Isusa promatrao samo preko njegovih čudesa, izračunao je da će imati koristi od toga što će slijedit Isusa. Imat će hrane, neće biti bolestan i sigurno će u Isusovom društvu uvijek imati krov nad glavnom i ponešto novaca. Zbog toga Isus mu daje ovakav odgovor, da mu da do znanja da na Isusov poziv mora biti spreman odreći se svega što ima. Čudesa koje je Isus činio su samo popratni elementi koji svjedoče i potvrđuju istinitost dolaska Božjeg Kraljevstva. Isus je došao da nas spasi i otkupi, ne da nas samo nahrani i ozdravi.

Postoje i danas takvi koji se jave na poziv služenju Crkve iz potpuno krivih razloga. Da imaju sređenu i sigurnu budućnost. Da imaju krov nad glavom, da iskoristim još jednu grublju riječ: da se uhljebe. Nisu došli služiti nego da budu služeni, a to je suprotno od poziva kojeg su prihvatili.

Drugi učenik je imao drugi problem. Htio je slijedit Isusa, ali i dalje je imao neriješenih pitanja vezano za njegovu obitelj. Naravno da nema ništa spornog u tome da sin pokopa svoga oca nakon njegove smrti. Radi se o tome da kad se upuštaš u poziv u kojem te Isus zove, moraš se u potpunosti dati. Postoje i danas ljudi koji su pozvani služiti Bogu, i dalje su navezani za pojedine osobe, mjesto ili stvari. Koje koče čovjeka u služenju drugome. Ti elementi nažalost znaju biti razlozi napuštanja Božjeg poziva. Da bi služio Bogu i ljudima, moraš biti slobodan.

Mi ne znamo jesu li ova dvojica na kraju nastavila slijediti Isusa. Je li prvi promijenio motivaciju i razlog. Je li drugi ostavio sve, pa čak i najbliže kako bi slijedio Isusa. To ne znamo ali znamo tko jest. Prvi je sveti Petar, koji je također imao svojih uspona i padova prilikom tri godine Isusove škole. I on je zamišljao Kraljevstvo Božje na skroz drugačiji način, u kojem će Isus biti kralj ovozemaljskog Izraela, a da će on u tom kraljevstvu imati ministarsku fotelju. Sjetimo se kako je u Isusovim najtežim trenucima zatajio Isusa, ali ključna razlika između njega i ovih učenika iz današnjeg evanđelja jest u tome da je on ipak sve ostavio iza sebe, nije odustajao i uspio je doći do Pedesetnice u kojoj je zajedno s ostalim apostolima dobio snagu Duha Svetoga koji ga je kasnije vodio. Tad je shvatio što znači slijediti Isusa. Na kraju za to Ime je dao svoj život.

Drugi pozitivni primjer je sveti Pavao, koji ne samo da je nije slijedio Isusa prije svog obraćenja, nego je progonio Isusove sljedbenike. Na kraju čudesnim Božjim zahvatom postaje temeljom one Crkve koju je progonio. Međutim, ni on nije dijelio iste karakteristike kao ova dvojica učenika iz evanđelja. On je bio u potpunosti predan onome što je vjerovao i činio. Bio je veliki progonitelj, ali nakon susreta s Kristom postao je najveći širitelj Isusovog imena. Sve dok ni on nije dao svoj život za Isusa Krista.

Imamo taj blagoslov da se upravo naša župa naziva po ovoj dvojici Crkvenih velikana. Međutim, mogli bi se zapitati da li je nama uopće moguće slijediti njihov primjer?

Od nas se možda ne traži da budemo misionari, da se odreknemo svega materijalnog što posjedujemo ili da napustimo svoju obitelj. Što se onda traži?

Da budemo čvrsta stijena vjere u svojoj obitelji, u svojoj sredini.

Da budemo pravi primjer vjere svima onima koje susrećemo.

Da ne budemo navezani za materijalne stvari, nego da stječemo ono neraspadljivo duhovno blago.

Da živimo po moralnim principima i u svakodnevnom životu odricati se grijeha i grešnih navika.

Ostvariti sve to nije moguće bez Duha Svetoga. Zato najprije moramo dopustiti da Bog kroz nas djeluje prepuštajući se u njegove ruke. Na isti način kako su to učinili i naši zaštitnici.

Budi Petar u svojoj obitelji i budi Pavao svome bližnjemu. Amen.