1 Kor 4, 6-15: Pavao je nekoliko mjeseci propovijedao u Korintu. Obratio je mnogo ljudi i vodio kršćansku zajednicu koja je nastajala. Naročito je bdio na tim da u zajednici ne bude strančarenja iz kojih proizlaze podjele. Iz Korinta je Pavao slao poslanice drugim zajednicama od koji posebno spominjemo poslanicu Rimljanima.
Treba istaknuti da je u Korintu bilo ljudi sa svih strana svijeta. U taj velegrad koji u Pavlovo vrijeme ima 500.000 tisuća stanovnika, svijet je hrlio sa svih strana jer ga je privlačila mogućnost lake zarade i lagodnijeg života. No, kao što se događa i danas, niti onda u velegradu nisu svi našli sreću, dapače, veliki je dio ljudi živio siromašno radeći ponajviše u korintskoj luci. S njima je radio i Pavao i mnoge od njih priveo Crkvi. Bilo je tu ljudi svih rasa i svih društvenih slojeva. Time možemo protumačiti i različita strujanja u kršćanskoj zajednici kao i Pavlov poziv na slogu i jedinstvo. Kroz tih nekoliko mjeseci svoga djelovanja, Pavao uvodi mir i vedrinu među korintske kršćane, gdje je bilo dosta ljudi dobre volje, ali koje još nije prožeo kršćanski duh. Kad je u zajednici zavladao mir, Pavao je skupio nešto novca i odnio kršćanima u Jeruzalem jer su veoma siromašni. Pavao je stalno vođen Božjom milošću i dobrotom koja sve spašava bez ikakve naše zasluge i to je temeljna istina kršćanstva. Pavao traži da ga Korinćani smatraju samo slugom Kristovim koji im dijeli istine i snagu spasenja. Stoga se ljudi ne smiju miješati u Kristovo pravo. Učitelji su njegove sluge, i njegovo je da ih sudi. Osim toga ljudi ne mogu sve znati, pa ne mogu pravo ni suditi. Samo Bog poznaje tajne srdaca. Nikada ne učite preko onoga što je pisano, bolje rečeno onoga što je objavljeni nauk.

Lk 6,1-5: Nakon jučerašnjeg Lukinog izvještaja u kojem farizeji postavljaju kontroverzno pitanje posta između farizeja i Isusovih učenika, Luka, u današnjem evanđelju iznosi Isusov stav o pitanju subote. O čemu se radi? Naime, kada je Isus jedne subote prolazio poljem, učenici koji su ga slijedili, trgali su klasje i jeli zrnje. Farizeji vidjevši to, ili čuvši o tome, upozore učenike da je i to zabranjeno u subotu kao i svaki drugi posao u polju. Budući je Isus mirno gledao na takvo ponašanje svojih učenika, pitaju prvo njega kao učitelja, i Isus im odgovara. Isus ih podsjeća na pripovijest iz Prve knjige o Samuelu (21, 1-7), prema kojoj su također David i njegovi pratioci prekršili zabranu iz Levitskog zakonika (24,5-9) i jeli posvećene hramske kruhove, jer su bili gladni. David je sam uzeo od toga i dao pratiocima, tako da je i on prekršio zakon. Stoga, ako se to već David usudio, koliko tek više smije Isus u svojoj božanskoj svemoći prekršiti uredbu o suboti. „Subota je stvorena radi čovjeka. A Sin čovječji gospodar je subote.“ Ovom izjavom Isus naglašava Mesijinu božansku svemoć. Isus je više od Davida, on kao Gospodin, stoji iznad zapovijedi o suboti i nad Torom (židovske naziv za knjige SZ).