Sir 5, 1-8: Sirah, u petom poglavlju ukazuje na način kako si pomoći kad čovjeka pritišće bogatstvo i njegova snaga. Narodna mudrost glasi: „Najbjedniji je čovjek koji ima samo to“. Ali, kako čovjeku pomoći kada u životu ima samo bogatstvo i snagu. Sirah je ozbiljan i stoga nudi utješan savjet: „Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne idi za svojom snagom.“ Za Siraha je osnovni problem ako čovjek ne zna, što je cilj života. Jer, među svim mogućim uspjesima u životu samo je jedan važan: dospjeti do cilja što nam ga je zadao Bog. Da bismo to postigli, potrebno se savjetovati s mudrošću koja savjetuje da sve treba biti podređeno jedinom cilju našega života, ne udaljiti se od Boga. Ako nam tu nešto stoji kao prepreka, nju treba ukloniti. Postavlja se pitanje tko će je ukloniti, još, ako je kod čovjeka manjak trezvenosti, on ima ozbiljan problem. Ali, ako je on spreman na obraćenje mudrosti, koja prispijeva jer je traži, onda je on na pravom putu do cilja. I za takav cilj treba se zdušno boriti i biti uporan pomoći sebi, a kad pomažeš sebi, pomažeš i drugima, jer nisi sablazan, nego primjer mudrog putovanja pravim putem, na kojem se uspješno svladava i uspon.

Mk 9, 41-50: U današnjem Evanđelju Imamo nekoliko Kristovih izjava, koje moramo gledati u svjetlu ranije njegov izjave: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga“ (Mk 8,35).
Stavimo li ovu posljednju izjavu uz bok današnjoj, Isus nam govori: koristimo li obje ruke, obje noge, oba oka i druge sposobnosti isključivo za vlastita zadovoljstva, sve ćemo izgubiti. Bit ćemo bačeni u pakao s obje ruke, obje noge i oba oka i s drugim sebičnim pojedinostima. Oni će biti naša propast. Ali ako izgubimo samo sebe radi Isusa i radi evanđelja, tada će možda izgledati da imamo samo jednu nogu, jednu ruku i jedno oko za sebe. Može se činiti da u vječni život ulazimo osakaćeni. Marko ne propušta istaknuti da su u Kraljevstvu Božjem odnosi postavljeni na zakonu Ljubavi prema bližnjemu i Bogu.