Nešto pozitivnija drama ljudske povijesti teče dalje (sr.6.tj.k.g.)

************

Post 8,6-13. 20-22: Danas doznajemo iz Knjige Postanka kako je to kad za mnoge živote iscuri vrijeme kao u dane Noine. Na životu ostaje samo pravednik Noa i njegova obitelj. Ostali dangubari bivaju potopljeni.
Jučer smo istaknuli kako pisac, Jahvist na temelju stare pučke predaje o potopu, prikazuje Božji sud nad grijehom. To je u izvjesnom smislu pravi posljednji sud u kojem se očituje spasiteljska volja Božja više negoli u drugim prizorima. Noina obitelj i životinjski parovi spasili su se u korablji, koja je znak Jahvina nauma da spasi ostatak, te da od njega načini novi početak povijesti. Likovi su poznati. Pozornica je vidljiva, a na sceni nema previše glume. Svuda je opći potop.
Znakovita je bila golubica koju Noa pušta u izvidnicu.
Prvi njezin let je bez rezultata.
Drugi let je s maslinovom grančicom u kljunu, što je bio znak da vode potopne opadaju.
A treći let bio je let bez povratka i odlazak u vječnu Božju slobodu.
Velika se duga pokazala na nebu, kao znak ljubavi i saveza. Nastupit će dani otvorenijeg susreta Noe s Bogom. Prinose se žrtve zahvalnice i razmjenjuju obećanja vjernosti i ljubavi. Zakoni prirode i reda uspostavljeni su zauvijek. Bog znade da čovjekovo srce ostaje zlim, no on spašava svoje stvorenje, i usprkos čovjeku on će ga voditi kamo hoće. Nešto pozitivnija drama ljudske povijesti teče dalje.

*****************

Mk 8, 22-26: Danas u Evanđelju vidimo kako je Bog poslao veliku „dugu“ – Isusa Krista, kao znak spasa. Jednom čovjeku slijepcu od rođenja, Isus otvara oči, i pita ga: „Vidiš li što?“ Da, odgovori slijepac: „Opažam nešto kao ljude“. Ali tek na drugi Isusov doticaj slijepac jasno vidi i ljude i sav stvoreni svijet.
U sljedećim životnim etapama Isusovih učenika, Isus će opisivati što on mora učiniti da bi učenici vidjeli jasno: naime, on mora trpjeti, umrijeti i uskrsnuti da bi čovječanstvo izbavio od općeg i vječnog potonuća.