Duhovna obnova u korizmi, Zavjet i Klanjanje 8.ožujka 2023.

Kršćanska braćo i sestre!
Kad je riječ o duhovnoj obnovi, uvijek možemo o sebi razmišljati, je li sve s nama uredu?
Odgovor je najčešći: možda da, možda i ne!
Zato smo tu da uskladimo svoj korak u ovoj Duhovnoj korizmenoj obnovi.

U ponedjeljak prvog tjedna u Korizmi Knjiga Levitskog zakonika postavlja postulat uređenih odnosa prema Bogu i bližnjemu.

Gospodin progovara na Mojsijeva usta ove riječi:
„Sveti budite! Jer sam svet ja! Nemojte krasti, nemojte lagati i varati bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom jer ja sam Gospodi!“
„Ne iskorišćuj svoga bližnjega, niti ga pljačkaj! Radnikova dnevnica neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj gluhoga psovati niti slijepcu stavljaj prepreku. Svog se Boga boj!“
„Ne čini nepravdu i ne budi pristran prema malom čovjeku, niti popuštaj pred velikima: po pravdi sudi svome bližnjemu. Ne raznosi klevete i ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega jer ja sam Gospodin.“
Ne mrzi, i ne osvećuj se, nego ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“ (Lev 19)

Na istu temu Isus u Evanđelju po Mateju govori:
„Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primiste u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25)
Poštovani vjernici!
Svi smo odgojeni u svojim obiteljima.

 

Nekada su bile brojne i u njima se od malih nogu uređivao odnos prema roditeljima, braći i sestrama, susjedima, starijima, odgojiteljima u crkvi, u školi, a osobito se uređivao odnos prema Bogu.

Također, socijalno društveno uređenje svake obitelji imalo je odraza prema široj zajednici. Ako su članovi jedne obitelji odgojeni po Božjem zakonu, Zajednica vjernika ili društvena zajednica uživala je u karakternosti i poštenju te osobe. Ako tako nije onda je Zajednica trpjela, zbog svađe, nevjere, rastave, tuče, ubojstva, socijalnih problema na ulici, u zatvoru i što sve ne.

A, koliko tek Bog, Stvoritelj,  ostaje tada prikraćen zahvale i slave za mnoštvo primljenih darova. Jer Bog daje da kiša pada i pravednicima i nepravednicima. A samo pravednici slave Boga.

Kada gledamo društvenu zajednicu, njezin stupanj uređenosti zavisi od uređenosti mnoštva obitelji koje su temeljna stanica društva.

Od kako znamo za obitelj i bilo kakvo društveno uređenje, čovjek se trudio na temelju Božjeg zakona urediti svoje socijalno – društveno stanje.
            U nedostatku autoriteta ljudske riječi, čovjek se vraćao na izvor Božjeg autoriteta u kojem uvijek otkriva kako su njegove riječ duh i život, njegov Zakon uvijek dušu krijepi i neuka uči. Njegova naredba srce sladi i oči prosvjetljuje. Njegovi su sudovi istiniti i svi jednako pravedni. (Ps 19)

A čuli smo kako se „kiša i snijeg ne vraćaju u nebo dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“ (Iz 55)

Zaista zadivljuće, iako često na to i ne mislimo, kada smo to nešto učinili a da naša savjest prije nije izrekla svoju preporuku: To je dobro ili to je zlo. Bez obzira što će čovjek odabrati, ona je uvijek prisutna i glas je Božji u nama.

Ta riječ Božja, kao Božja mudrost, nikada nije bez ploda, a mi odabiremo djela na blagoslov ili djela na prokletstvo.

Ovoj se Božjoj mudrosti pridružuje i Isusova preporuka u Matejevom Evanđelju kada preporučuje kako ćemo razgovarati i postaviti svoj život s pram Stvoritelja i spram svoga bližnjega.

Vi dakle ovako molite, (prevedeno da je svaka molitva razgovor s Bogom):

Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se vazda i svagdje sveti ime tvoje i neka dođe kraljevstvo tvoje i neka uvijek bude volja tvoja kako je inače na nebu neka tako bude i na zemlji.

Daj nam svoj sveti blagoslov, daj nam kruh naš svagdanji danas, a sutra je opet danas i prekosutra je opet danas, to jest za svaki dan u našem zemaljskom životu.

A moj život poštovat će tvoju volju, i neka bude tvoja volja, samo nam otpusti sve grijehe naše, kako i mi otpuštamo dužnicima, grešnicima, svojim. I još te jedno samo molimo: ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.

Kakva divna komunikacija s Bogom i bližnjima, zar čovjeku išta više treba od ovoga što sadrži ova molitva da bi ostvario ono što je na nebu da tako bude i na zemlji.
Ipak, ruku na srce, mi ćemo lako kleknuti na oba koljena pred Gospodina i priznati sve svoje grijehe te zamoliti za oproštenje, ali kleknuti pred svojim zemaljskim ocem ili pred svojim bližnjim i zamoliti za oproštenje to ide malo teže.
A kako Bog oprašta?

On oprašta onako kako mi opraštamo svojim bližnjima. Ova molitva čini nas prikladnim i za Boga i za čovjeka. Divno nas socijalizira u zajednici koja tada postaje Kraljevstvo Božje. (Mt 6)

Današnja Riječ Božja na usta proroka Jeremije poziva narod da se obrati od svojega puta isprazne i formalne vjere, te pokaže upravo ono što Isus u molitvi Očenaša pred nas stavlja.
A što stavlja pred apostole, koji su izgleda tek na početku razumijevanja Isusovih nagovještaja na kojim načelima počiva Kraljevstvo Božje.

Isus u svojoj trećoj najavi muke predstavlja svojim učenicima detalje svoje muke, ali i uskrsnuće. U porukama muke, Isusu pristupa Majka dvojice učenika: Ivana i Jakova s molbom: „… da njezina dva sina, o uspostavi Kraljevstva Božjega, sjednu jedan s desna, jedan slijeva“. Ostali Isusovi učenici ovu su molbu doživjeli kao svojevrsnu urotu. Isusovo strpljenje začuđuje.
Iznova tumači da je Kraljevstvo za ponizne. Tamo nema gospodara. „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ 

Dragi vjernici,
Isus je veliki Očev znak s neba kojega mi kršćani slijedimo.

Zato Gospodine, čisto srce stvori mi i duh postojan obnovi u meni!

Operi me od svega i od svake moje krivice, od grijeha me mojeg očisti. (Ps 51)

Neka moj korizmeni korak ide u korak s tvojom riječju Gospodine!

Amen!

Župnik