Nedjelja Krista Kralja 2022 – c
Poštovana kršćanska braćo i sestre!
Biblijska čitanja, od nedjelje Krista Kralja, vode nas preko praga iz stare liturgijske godine u novu godinu.

Prvo čitanje iz Druge knjige o Samuelu uglavnom je političko-građanska izjava.

Odlomak iz Poslanice Kološanima jako je sadržajan Teologijom sv. Pavla.

A Evanđelje donosi jedan ljudski razgovor između razapetih razbojnika i Isusa, u kojem će Isus dati odgovor dobrom razbojniku, ako tako možemo reći.

Danas nam je prilika uvezati biblijske poruke o Kristovom zemaljskom kraljevskom porijeklu s Kristovim nebeskim kraljevstvom.
Pavao će potvrditi: Krist je Kozmički Kralj i njegovom kraljevstvu pripada naše cijelo biće:

naša politika življenja,

naša teologija življenja i

naša ekonomija življenja ili naše čovještvo.

Radi boljeg razumijevanja ovih poruka krenut ćemo redoslijedom današnjih čitanja.

 

Za vrijeme prvog Izraelskog kralja Šaula buknuo je pravi građanski rat sjevera i juga, do istrebljenja. Bog odabire Davida i prati ga svojom zaštitom.
Davidu je jedan jedini cilj objediniti sjever i jug.

Bogoslužje ovim čitanjem potiče da u našem ljudskom načinu života, sa svojim tragedijama i političkim pokretima, sa svojim pogreškama i uspjesima, razlikujemo put koji vodi do Kristova Kraljevstva nad nama.

Krist je iz Kraljevske Davidove loze kojem mi kršćani kao i tada sjeverna plemena govorimo: „Evo mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.“

Ti si nas izbavio s naših stranputica na put spasenja.

Ti si naš Pastir.

Ti si naš Kralj i svečano te pomazujemo za Kralja.

Sveti Pavao u današnjoj Poslanici puno jače teološki govori o Kristu Kralju.

 

Poslušajmo i pogledajmo kako to on kaže:

„Bog Otac nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha…“

Samom Bogu se svidjelo da „uspostavi mir krvlju križa njegova i izmiriti sve, bilo na zemlji bilo na nebesima.“

“Izmiriti sa sobom sve“, moramo uzeti ozbiljno, jer „mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.”

Ovo je zaista veliko otajstvo vjere!
Potvrdit će to Pavao i u Poslanici Korinćanima:
„Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“ (2 Kor 5,21)
Poslanica Kološanima utvrđuje Kristovo Kraljevstvo slijedećim tekstom:

„On je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve. Prvorođenac od mrtvih da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti Puninu.“

Ta punina obuhvaća božansku prisutnost svugdje, kako to govori i današnji Psalam (19) :
„Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih“.
To je kozmički Isus Krist, Kralj svega stvorenoga!

Poslanica Kološanima svojom teologijom Kristova Kraljevstva ostavlja svakog čovjeka bez daha.

A današnji  prizor iz Evanđelja iznova potvrđuje ljudski izgled svega toga – ekonomiju spasenja.

Oba izraza trebaju, Isus je i božanski i ljudski Kralj.
Luka Evanđelista, kao liječnik po profesiji, u današnjem evanđelju uspijeva dotaknuti razne ljudske trenutke u prizoru Isusove smrti:

Ljudski tiho gledanje dok se glavari svećenički rugaju Isusu.

Vojnicima je to zabava.

Smiješan izraz ponad križa koji obznanjuje svemu svijetu da je Isus kralj.

Zajedljiv razgovor jednog od razbojnika s Isusom.

I nježan odgovor drugog zločinca, nakon čega je uslijedila velikodušna Isusova izjava: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43)

Luka je ovo ostavio kao testament nama koji budemo slijedili Isusa na njegovom putu.
Moguća je uloga dobrog ili lošeg razbojnika.
U raznim iskušenjima i na različite načine i mi smo:

Često bili srditi. Nerijetko bili zajedljivi ljudi.

Ponekad bili izrugivatelji bespomoćnih i siromašnih.

Počesto davatelji octa palom i iscrpljenom čovjeku.

Uporni sebični tražitelji dok govorimo bez Božjeg straha da nam sve u životu treba.

Jedno ipak moramo ustvrditi, ma gdje bili, pod križem ili negdje u sebičnom ugodnom ležaju, još uvijek možemo postati „dobri razbojnici“.
Bog traži samo malo ljudskosti i malo poniznosti.
Ljubav i milosrđe moraju biti odlika našega čovještva i naše ekonomije spasenja, inače molitva „Oče naša … u kojoj molimo: dođi kraljevstvo tvoje…. Otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim…“ teško može opravdati grešno stanje čovjeka.
Zašto?
Zato jer Isus daje tako puno i obećava tako mnogo,  a traži tako malo.
Pogledajte ovu Isusovu izjavu:
Evo, još danas, „dobri razbojniče bit ćeš sa mnom u raju“
Župnik