Nebo i zemlja, dakle čitav svemir, svjedoci su odluke za život ili smrt (č. p. pepel.)
**********

Pnz 30, 15-20: Kada čitamo bilo koju knjigu Staroga zavjeta veoma je važno gledati je očima ljudi koji su je pisali, iako je ona riječ Božja, došla je do nas u ljudskom ruhu. Uz takav pogled, veoma je važno razumjeti nakanu božanskog Auktora. Mnoge stvari i događaji, običnom židovskom vjerniku, bili su nezamislive, ali povijest je donijela odgovor: nije nikada zakazao Jahve, nego njegov narod. Narod stoji ili pada po svojoj vjernosti ili nevjernosti Jahvi i njegovu Zakonu. Takav pogled je nadahnjivao pojedine vjernike pa su zapisivali svoja teološka viđenja raznih događaja u povijesti. Tako je nastala i jedna od najvažniji knjiga Staroga zavjeta, koju danas čitama. U mnogo čemu je srodna s duhom Evanđelja. Zakon koji je Mojsije dao svome narodu bio je određen da raste i razvija se te da se prilagođuje promjenjivim povijesnim prilikama u kojima je izraelski narod živio. Zakon je u svojoj biti religiozne naravi te se imao čuvati kao dragocjena baština. Zadaća promjene zakona spadala je samo na levite. Posljednji odlomak u poglavlju tridesetom, iz trećeg dijela knjige, stavlja Izraelu pred oči u pravo točno definiranim izrazima sreću i nesreću, odnosno točnije blagoslov i prokletstvo. Te dvije suprotne stvarnosti ovise o poslušnosti prema zapovijedima Ponovljenog zakona te dosižu vrhunac u posjedovanju ili gubitku obećanje zemlje. Nebo i zemlja, dakle čitav svemir svjedoci su odluke za život ili smrt.

**********

Lk 9, 22-25: Da bi razumjeli današnje Evanđelje čujmo što je prethodilo njemu: Isus je u samoći i moli, iako je uza se imao učenike. Nakon molitve pita svoje učenike: „Što govori svijet, tko sam ja?“ Oni odgovaraju kao i Herodovi savjetnici: da je uskrsnuo Ivan Krstitelj. Dobro, veli Isus! „A što vi kažete tko sam ja?“ Predvodnik apostola, Petar, reče: „Krist –Pomazanik Božji!“ Dok je javnost nesigurna, tko je Isus, njegovi učenici prvi put izričito priznaju da je on Mesija. Ovo su počeci formiranja prvih novozavjetnih vjernika koji će postati jezgra buduće kršćanske vjerničke zajednice. Tek sada će Isus početi učenicima govoriti istinu o sebi, pa i onu koja govori o čudnoj smrti na križu i uskrsnuću. Isus zapovijeda šutnju o toj temi, koju učenici još dovoljno ne razumiju, a Uskrs će im donijeti svjetlo božanske Objave. Prema izjavama samih učenika, oni naslućuju i prije Kristova uskrsnuća, da on ima spasiteljsko-posredničku ulogu, koju dugo očekivani Mesija treba imati. Isus je osjetio pravi trenutak kada će upozoriti svoje učenike, da nije samo on koji će nositi križ, nego križ čeka i njih, ako žele ići njegovim putem. Nadodaje Isus pravni lijek za svakoga, pa kaže: „Tko hoće svoj život spasit, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.“