Najveći problem za jedan narod je skupljati jednom raspršeni narod (XX.tj.pet.)

Ez 37, 1-14: Koliko god je teško progonstvo, još ako traje tako dugo kao egipatsko, asirsko ili babilonsko, toliko je težak i povratak u domovinu. Današnje svjetske statistike govore, da je do sada najveći povratak ikad ostvaren do 30 posto prognanog stanovništva. Pitamo se: A što je s onih 70 ili 80 posto. Puno je tu faktora koji utječu na prognano stanovništvo. Na prvom mjestu svakako su razlozi ekonomske i političke prirode. Jedan od razloga itekako je i asimilacija s domaćim stanovništvom. Nije rijedak slučaj ekonomskog i političkog probitka u dijaspori. Razlog je i strah od novih deportacija, poglavito kada se gleda na dva progonstva, asirsko i babilonsko, koja su vremenski gledano, veoma blizu. Svakako treba pridodati i poteškoću organiziranja, građanskog, ekonomskog i kulturno religioznog života na ruševinama i šikarama. Kako i s kim to izvesti, nije mali problem. Kad je u pitanju Židovski narod, moramo uzeti činjenicu da su oni i Božji izabrani narod. Povratak iz Egipatskog sužanjstva nakon 430 godina, ne bi bio moguć da nisu imali Božju pomoć, da nisu gajili čvrstu vjeru praotaca, Abrahama, Izaka, Jakova, i na kraju snažnog vođu i izbavitelja Mojsiju. Povratak je ostvaren u vrlo visokom postotku. Ali povratak iz asirskog progonstva, zbog smišljene politike Asiraca, da ih rasele po cijelom Kraljevstvu, u postotcima gotovo je zanemariv. Povratak Judejaca iz Babilonije, bio je vjerojatno na razini 25-30 posto, iz razloga što su svi kao narod bili smješteni u isto područje, pa je time nacionalna, religiozna i kulturna svijest nastavila živjeti kao snaga naroda. Tu Proroci govore o ‘ostatku’ koji se vratio u svoju domovinu. Proroci, kao Božji poslanici, odigrali su veoma važnu ulogu. Tako je Ezekijel neprestano bio na prvoj crti obrane nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta njegova naroda. U današnjem čitanju Ezekijel, kao vrstan vizionar govori o mrtvim kostima, bolje rečeno o ‘mrtvim dušama‘, koje se nisu vratile u domovinu. Oni su živi, a mrtvi. Oni su se oglušili na Jahvin poziv na povratak i izgubili svaku nadu u ponovno rođenje. Ezekijel cijelo svoje viđenje provlači kroz dolinu mrtvih kostiju u koje Bog može udahnuti život. Time je privukao pozornost Izraelaca prema nekom mogućem, životu poslije smrti. Ali, o tome će tek Isus reći konačnu istinu.

Mt 22, 34-40: Današnji tekst Evanđelja, nastavak je Isusovog stava o uskrsnuću tijela, kojega su saduceji sami iznudili, jer niječu uskrsnuće tijela. Kada su saduceji bili ušutkani snažnom Isusovom tvrdnjom o jasnom stavu njegova Oca: „Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.“ ‘Dakle, nije on Bog mrtvih, nego živih!’ I ovo pitanje, kao i današnje: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu“, je pitanje zamke i špijunaže, kako Isusa optužiti u osjetljivim područjima, vjere i morala. Na ovo pitanje, Isus daje vječnu vješalicu na koju Saduceji i Farizeji, mogu zakačiti sav Zakon i Proroke, a to su dvije Zapovijedi ljubavi. Na njima se temelje svi odnosi prema Bogu i bližnjemu i kao životvorna božanska krepost udahnjuje novi život mrtvim dušama (saducejima i farizejima). Tako nastaje novi Božji svijet s kozmičkim dimenzijama, gdje se u kraljevstvu Božjem spaja nebesko sa zemaljskim.