Na što to ‘sličiš’ ako si u ‘duhovnoj borbi’ gubitnik (29.tj.čet.)

**********

Rim 6, 19-23: Božje praštanje u sakramentu krštenja briše svaki grijeh, ali to ne znači da kršćanin može nastaviti svoj stari način života. To bi bio besmisao. Postati kršćaninom znači poistovjetiti se s Kristom, postati jedno s njime i biti sličan njemu u smrti i uskrsnuću. Krštenjem uranjanjem i izranjanjem iz vode dobro osvjetljuje što se to s njim dogodilo. Između starog i novoga života nastao je dubok raskid, jer mi smo doista umrli i stvarno smo preporođeni. Prije smo bili mrtvi Bogu, a sada smo za njega opet živi. Sada smo u službi Boga. Tko robuje grijehu ide u smrt, a onaj tko služi Bogu, posjeduje život, božanski život, koji djeluje u nama i preobražava nas.

**************

Lk 12, 49-53: Duhovna borba, traži punu spremnost unutarnjeg čovjeka. Isus je došao baciti oganj Duha Svetoga koji izaziva u „unutarnjem čovjeku“ opredjeljenje, da ili ne. I to je jedna vrsta duhovnog napora ili borbe. Moramo razumjeti ove Isusove riječi koje su izgovorene u posebnim okolnostima u Izraelu. Te riječi su djelovale kao katastrofa, rat, mač, razdor, zbog čega se duhovi odlučuju za i protiv Boga. Jedna od sastavnica Isusovog poslanja je: baciti oganj na zemlju, tj. vatru naviještanja o kraljevstvu Božjem i poziv na obraćenje. Zaista se nagoviješta razdjeljenje kod izraelskog naroda, jer Isus ima biti kršten krštenjem predstojeće smrti na križu. Duhovi se lome na Isusove riječi i neminovna je posljedica razdora i nemira. Ali tek uskrsnućem Isusovim i slanjem Duha mira, na njegove učenike spušta se mir Božji, jer se otkrila ljubav Božja u Božjem planu spasenja.