• Govor na sprovodu Marije Šiljić (19.11.2022.)

Poštovana rodbino i dragi prijatelji pokojne Marije, suosjećajući s vama iskreno izražavam svoju sućut.

Poštovani!
U ovakvim trenucima svjesno uzdižem dušu svoju i molim Gospodina da odagna tjeskobu srca moga, jer ti si Alfa i Omega svakoga života. Koliko li je ljudi išlo za Isusom i vikalo: Sine, Davidov, smiluj mi se! To mi i danas ponavljamo u sv. Misi, čak tri puta: Gospodine smiluj se….
Draga Maro!
Koliko li si puta morala u životu uzviknuti: Isuse sine Davidov, smiluj mi se, smiluj se mojoj djeci.

A tvoje se zdravlje polako rušilo kao pješčana kula. Padala si, ustajala kad je on, koga si zazivala rekao: Ustani i hodi.
Koliko puta se u tvom životu smjenjivala radost i žalost, ali i nada. Suze radosne i suze žalosne sastavni su dio života svake majke, pa tako i tebe.
Zaista, majka se najviše raduje kad joj djeca uspješno napreduju i kad okolina tu istinu uviđa i priznaje.
Ali s druge strane, od svih duševnih boli, najdublja je bol majke kad je njezino dijete pritisnuto nekom boli.
Eto, tako majka u isto vrijeme pušta suzu od radosti, ali odmah potom i suzu boli od straha i brige. I tako se u majci često izmjenjuje i mir i neki sveti nemir.
Hodala si sve dok nisi osjetila da i tebi treba mir. I on te pozvao u svoj vječni mir. Vjerujem da si tada rekla: Bože predajem ti svoju djecu.

Dragi prijatelji,i sami vidite da život pokojne Marije ima i jedno drugo ime, a ono je: Majka-što u pravom prijevodu znači, Ljubav.

Ipak krenimo još korak dalje.

Marija je bila i član Velikog crkvenog zbora. Sa svojim vječnim molitvama i pjesmama uvijek je u zajednici, gdje se tako lijepo osjećamo, pratila svojim glasom pjesmu Na gozbu Kralja Jaganjca.
Možda to i nije slučajno da baš u predvečerje svetkovine Krista Kralja mi tebe ispraćamo na vječnu Gozbu Kralja Jaganjca.
Da, ova je Sveta Misa ustvari „nebo na zemlji“ i njoj se pridružuje slavna nebeska crkva. U svetoj Misi vrata su neba otvorena. Kroz njih ćeš danas Maro proći.
To nije moja istina, nego istina Crkve, koja je čuvarica objavljene istine o zemaljskom i vječnom životu.

Stoga Maro, slobodno onome kome si pjevala, koga si molila u duhovnoj zajednici čiji si član bila, usklikni:
Ti si veselje moje duše. Ti si radost moga srca.
Ti si moje moćno oružje s kojim pobjeđujem sve pa i najvećeg neprijatelja smrt.
Ti si okrepa mojoj duši, mome tijelu, kao što je okrepa ljudskom oku ovo cvijeće i ove svijeće.
Ti me od krštenja zoveš imenom i kažeš: ti si Maro moja, ali i ja tebi kažem: ti si Bože moj.

Tvoja snaga je moja snaga, tvoja vjernost je moja vrijednost, tvoja vječnost je moja vječnost.

Ja idem prema tebi Bože, a ti ideš prema menii to je moja vedra budućnost.
Budućnost koja u sadašnjosti mojoj djeci daje snagu radosti i u žalosti.

Ona je jača i veća od nas samih. Bez Tebe Bože, naši bi životi bili pustinja i bio bi to put bez cilja, zatvor bez vrata, čežnja bez ispunjenja.

Zato si Isuse rekao: „I vi treba da živite“, idem pripraviti vam mjesto.
Hvala ti Isuse! Povedi me u bijelim haljinama na gozbu Kralja Jaganjca.
A i vas živuće koji putujete polako za mnom, samo jedno molim:
Postavite mi ponad glave Križ Kristov, on je znak Isusove pobjede i mojeg oslobođenja.
               Zbog toga je postao zaštitni znak mene kao kršćanske majke, i znak mog identiteta, jer s njim sam započela na krštenju svoj život, s njime je otpočeo i moj vječni život. S njime je Isusov grob ostao prazan, s njime će i moj. Tako je bila i ostala volja Božja.
Na tome Vam hvala! U potpisu Mara!

Draga braćo i sestre! Isus je zaista Božji Sin, ali i Mara je zaista Božje dijete. Živjela je kao Božje dijete. Sama će osjetiti iznad svih svojih očekivanja kako je Bog Otac LJubav.
Ljubav, koja blagoslivlja njen zemaljski križ kojeg je vjerno nosila.
Zbogom i hvala Ti Maro za sve.
Župnik