Na djelu je prisnost interaktivnog odnosa Stvoritelja i stvorenja (pon.5.tj.k.g.II.)

*********

1 Kr 8,1-7.9-13:  U Jeruzalemu gradnju Hrama 965 pr.Kr. otpočeli su graditi fenički stručnjaci od kamena, drveta, zlata i mjedi. Kamena je u Judeji bilo u izobilju i klesali su ga domaći klesari, a bilo ih je oko 1000. Drvo, cedrovina dovožena je iz područja današnjeg Libanona te vezana u nizu kao splav i vožena do luke Jafa. Hram je iznutra bio dug 40 metara, podijeljen u tri dijela. Predvorje je bilo oko 5 metara, Svetište 24 metra sa 12 metar širine, te Svetište nad svetištem oko 12×12 metar. Kadioni žrtvenik bio je u zlatu, kao i drvne obloge koje su bile obložene zlatnim gravurama. Na ulazu, bila su dva velika brončana stupa visine10 metara. Ako se hramu pridodaju prateći izvanjski dijelovi koji su imali razne svoje funkcije, onda je zdanje zaista izgledalo monumentalno. Nakon sedam godina gradnje veličanstvenog hrama, Salomon s levitskim svećenicima obavlja obred posvete hrama. Iz privremenog šatora, Salomon u pratnji predstavnika Izraelske zajednice prenosi KOVČEG SAVEZA u novo sagrađeni hram. U hramu je pripremljeno posebno odvojeno mjesto „svetište nad svetištima“za stalni boravak Riječi Božje ispisane na pločama Saveza. Da, i „Reče Bog, neka bude tako, i bi tako!“ Posveta se slavi veličanstvenom ceremonijom. Hramski prostor bio je ogledalo Božjeg nebeskog boravišta, ili odraz Božje čudesne prisutnosti u svemiru. Hramsko Božje boravište podsjeća na velika otkupiteljska Božja djela u povijesti njegova izabranog naroda. Tijek posvete, ispunila je Božja slava, koja omogućuje vjernom narodu da doživi otajstvo Božje prisutnosti u stvarnom svijetu kojim je čovjek okružen. Ta tijesna povezanost, prisna je poput duše i tijela, u neprestanom je interaktivnom odnosu Stvoritelja i stvorenja.

**********

Mk 6, 53-56: Ako je u Starom zavjetu Riječ Božja, vjerno čuvana, bila snaga zajedništva i posvećenja, onda Riječ Božju, utjelovljenu u osobi Isusa, valja fizički dotaknuti, jer ona ima moć očišćenja i posvećenja. Lijepo to iznosi Evanđelista u primjerima mnoštva ozdravljenih, koji su samo na dodir Isusa, postali ponovo očišćeni i ozdravljeni. Na dodir dobrote, ljubavi i ohrabrenja Isusov je dodir, a naša riječ praštanja i ohrabrenja Božja je riječ. Svaki dodir ozdravlja, svaka je riječ stvaralačka.