Ef 1, 15-23: Pavao kada je čuo za vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav, prema svima svetima, ne prestaje zahvaljivati Efežanima i sjećati se za njih u molitvama. Očito je Pavao dirnut lijepim vijestima o vjeri i ljubavi tih kršćana, dok nastavlja ovim riječima: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha (milosti) mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati, prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave… prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo, ona je primjerena…. kad na djelu pokaza u Kristu… te ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva….“ Ova Pavlova molitva, puna je želje da kršćani još dublje shvate i steknu svijest o svome dostojanstvu kao i o veličini moći koja im je na raspolaganju. Nju je Bog pokazao uskrsnućem Krista od mrtvih i postavljajući ga za Glavu svega svemira. Ta, i takva veličina moći, djeluje u kršćanima. Zato imate „prosvijetljene oči“. Mudru su čovjeku oči uvijek u njegovoj glavi. Stoga, čovjek, kome je jednom, po Pavlovoj molitvi, bio dat Duh mudrosti i objave da gleda otvorenim očima srca, znat će što je pozvanima pripremljeno i u što se trebaju nadati Božji sveti. Bog je njihova baština. Pavao se divno služi ljudskom usporedbom kada govori o Božjem prijestolju, na kojem sjeda Otac i uza se ima Sina koji sjedi, ali to ne znači da se postavlja prijestolje, nego je u slici vladara koji po običaju imaju sina s desne. Moramo, dakle, smatrati da za svakoga blizinu s Bogom ili veliku udaljenost od njega ne određuje prostorna razdaljina nego zasluge. Stoga su sveti kod Boga, a grešnici se uklanjaju od svake blizine s njime. Sam je Krist Spasitelj govorio o lijevoj i desnoj strani. Kada Pavao govori o: Vrhovništvu, Vlasti, Moći i Gospodstvu, onda to moramo shvatiti da su to druga imena za nebeske službe, koje niti Pavao, niti itko na svijetu može izbrojiti. Pavao tako govori da svi razumijemo Objavu iskazanu u Kristu kao Glavi svemu stvorenome.

LK 12, 8-12: Nakon što je Isus ohrabrio svoje učenike, kao prave prijatelje, da se ne trebaju bojati ljudi, nego onoga koji može škoditi duši, Isus obećava svakomu tko njega javno prizna da će i on njega na posljednjem sudu priznati kao branitelj i sudac. Zatim nadodaje da nije dobro za onoga koji govori protiv Boga samoga i njegovog Svetog Duha. Takav grijeh je za lijeve strane.