Peta korizmena nedjelja (Gluha) 2023.-a

Nedjelja koju slavimo od starine se zvala „Gluha“. A naš narod kaže: „Gluho ne bilo“.
Što je to u značenju? Kada je to gluho stanje.
Upravo onda kad riječi nema, kad života pored nas nema, kad ljubavi nema, kad… kad…!
Ni Isusa ne hvataju po danu, nego u gluho doba. Noć svjedoka nema, a žrtvi je agonija veća, jer gluho je to doba.

A danas Bog, na usta proroka Ezekijela prenosi: Ne nisu ni kosti same!

„Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj… Duh svoj udahnut ću u vas da oživite.“ (Ez 37)

Da oživite! Da uskrsnete na novi život.

Stara gluha zemlja koja čuva grobove, mora uminuti, a nova progovoriti. S mesijanskim vremenima nastupaju i novi odnosi prijateljstva između Boga i njegova naroda. O tome svjedoče čudesa kojima je Isus ozdravljao bolesnike i uskrišavao mrtve.
Odjekuju Kristove riječi:

„Idi, sin tvoj živi!“ „Lazare… ustani!“

Krist koji je izvor života, sposoban je oživljavati i mrtve.
Pogledajmo što kaže koncilski dokument koji nosi naslov RADOST I NADA.

“Svako ljudsko biće nosi u sebi potrebu da bude oslobođen od grijeha i njegovih posljedica, a to su bol i smrt. A to je gluha samoća i otuđenost koju grijeh proizvodi.
Bez evanđeoskog gledanja, ova ljudska zbilja ostaje zagonetka koja satire čovjeka, samo ih Krist može obasjati istinskim svjetlom i učiniti prihvatljivima” (GS 22).
Trpeći za nas, ne samo da je dao primjer, nego nam je otvorio put i dok prolazimo njime i sam život i smrt budu posvećeni i steknu novo značenje (GS 22).
Nikada ne zaboravimo Pavlovu poruku: „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“(Rim 8,28)
Iako je Kristovo iskustvo gorko. A je li samo Kristovo?

Tri je godine boravio s apostolima i neprestano prenosio riječi Objave, a oni su ga više puta ostavili.

Ostaje sam sa svojim Ocem često u molitvi.

A kad se približila stvarna opasnost po život, Krist pogotovo ostaje sam.

Bol ostavljenog Krista, uči nas kako se vladati u patnjama samoće i gluhoće. Često i nas ostave oni koji su nam bili dragi, za koje bi čak i život svoj položili.
Poveo je anđeo proroka Ezekijela k vratima Doma Gospodnjega i gle: voda je izvirala ispod praga Doma. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

„Vidiš li, sine čovječji?“

Ova voda život daje.

Trideset osam godina čovjek je bolovao od teške bolesti i nadao se čudotvornom ozdravljenju ako ga netko spusti u ljekovitu vodu.
Nailazi Krist i pita ga: „Želiš li ozdraviti?“.
Bolesnik mu odgovori: „Gospodine, nikoga nema tko bi me uronio u kupalište kad se pokrene voda. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.“ Isus mu kaže: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj“.

Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.“ (Iv 5)

Nije ruka Božja prekratka. On je po Kristu i Duhu Svetomu jedini gospodar povijesti.

„Zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“(Iv 3)

Zaista, mnogo je hodajući mrtvaca koje treba vratiti u život.

Ali braćo, znajmo da oni koji su u grijehu ne mogu se Bogu svidjeti i Duh Božji ne prebiva u njima. (Rim 8)

„Ako li duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“ (Rim 8)

Uz uskrišenje mnogih, Lazarevo uskrsnuće svakako je najveća potvrda Isusove mesijanske moći. Zato je i rekao:
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.

Ovo je bio trijumfalni završni akord Isusovog javnog djelovanja, prije nego će sam ući u agoniju smrti, ali i uskrsnuća.
Ovdje je trijumfalno i Marta ispovjedila svoju vjeru: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji, onaj koji ima dođi na svijet.“
Svi su plakali zbog gluhoće smrti, ali i zbog radosti života brata Marije i Marte, pa i sam Isus.

Zaista je sve dramatično.

Župnik