Otk 11, 4-12: Povijest se mora uvijek gledati u svoj svojoj širini i značenju. Na njenoj pozornici puno je likova s kojima se Bog služi i ostavlja svoje poruke i smjernice. Tako se u mnogim povijesnim činjenicama spaja i duhovna dimenzija, stoga Ivan, pisac Knjige otkrivenja, vrlo često upotrebljava imena u slikama, događaje u simbolima, njihovo značenje u brojkama, gradove i države, životinje, drveće i njihov broj. Puno je razloga za takav Ivanov pristup prenošenja povijesnih istina i Božji nakana kršćanskoj javnosti. Ivan je preživio dva velika progona kršćana za vrijeme cara Neron i cara Domicijana, te raniji progon kršćana (50-60 g. p.Kr.) od strane Židova. Knjiga je upravo pisana usred teškog boja kojeg Domicijan vodi u cijeloj imperiji protiv kršćana. Istina se mora prenijeti, a kako je prenijeti, Ivan je izabrao izvrstan način. Za sva vremena sve je rekao, a progoniteljima ništa nije rekao što bi naškodilo kršćanima. Drugi važan razlog, zašto Ivan piše takvim načinom, je želja da prošle događaje spoji i usmjeri k budućim događajima. Tako knjiga u cijelosti nosi obilježje ‘otkrivenja’. Ivan otkriva  kušnje i patnje Božjeg naroda. Tim svojim ohrabrenjima daje težinu duhovnom dimenzijom, koja proizlazi iz neprestane Božje providnosti. Simboli, mjere i brojke nisu ništa drugo nego Božja zaštita i briga za narod. Povijesna poruka, te njezina duhovna dimenzija nije skrivena. Izvori zla jasno su naglašeni odakle dolaze, kao i izvor spasa, jer Gospodin ‘dolazi ubrzo’. Padaju sile i veliki imperiji, a uspostavlja se Božje kraljevstvo, s njime i civilizacija ljubavi. Da, evo, već vidim novo nebo, zemlju i novi Jeruzalem. Stari Jeruzalem pada, a novi u Rimu uskrišava. Ali prije toga velika bludnica mora pasti, pijana je od krvi mučenika. Ivan spominje dva grada a jednu bludnicu. Drugi grad uskrišava iz krvi mučenika, a on je djevica zaručnica. Srce novog Jeruzalema je Crkva, Kristova zaručnica koja će imati sjedište u Rimu. Uskrsnuće novog Božjeg svijeta i novog Jeruzalema je na djelu.

Lk 20, 27-40: Iako je Isus u hramu, neprijatelja ne nedostaje. Kušnje prema Isusu ne jenjavaju. Saduceji, zadojeni grčkom mudrošću, pokušavaju Isusa oboriti na temi uskrsnuća tijela, navodeći banalan primjer sedmorice braće i jedne žene. Redom su umirali, a po Mojsijevu zakonu iz milosrđa mogla se uzeti bratova žena za ženu, da se spasi od propasti i bespuća. Ali, čija će ona biti o uskrsnuću, pitaju Saduceji, Isusa. Upravo u tome i jeste snaga Novog Božjeg svijeta, kojeg Isus navješćuje. Sve ide u uskrsnuće na savršenu preobrazbu i savršeni red. Tu su drugačiji odnosi. Svi su djeca Božja i međusobno vladaju vječni zakoni odnosa braće i sestara. Zakon života je uskrsnuće na novi život, život u savršenoj božanskoj ljubavi. Važne su istine otkrivene, a neprijatelj zbunjen.