Misa Večere Gospodnje  

**********

Izl 12, 1-8.11-14: Židovi se žurno pripremaju na Izlazak iz egipatskog ropstva. U Egiptu su od 1700.- 1250 g. pr. Krista. Nakon 450 g. ropstva postali su brojan narod, a time i unutrašnji neprijatelj Egipćanima. Faraon Ramzes II, pritišće Izraelce sve većim naporima u gradnji „Piramida“. Kada je prevršio svaku mjeru Bog na njegova zla djela odgovara još strašnijom kaznom. Na sceni je devet egipatskih zala kojima Bog opominje Faraona. Na koncu pripušta i deseto zlo u kojem ide smrt svih prvorođenaca od ljudi i životinja. Od ove kazne bio je izuzet Izraelski narod. Bog preko Mojsija naredi svim izraelskim obiteljima da ‘žrtvuju janje’ i njegovom krvlju poškrope dovratnike i nadvratnike kuće. Tek tada Faraon pušta Izraelce da otiđu i još im podijele darove da što prije odu.
Bila je to noć oslobođenja od tlačenja, vazmena noć .Tu su svetkovinu Izraelci i otprije slavili, kada su kao nomadski narod prinosili prvine stada. Sada je ta svetkovina povezana s izlaskom iz Egipta i s oslobođenjem koje Bog izveo. Tako će Isus, toj svetkovini dati novo značenje izabravši da umre upravo za hebrejskoga vazma: on je pravo vazemeno janje, prolivena je njegova krv i to ne za jedan narod nego za cijeli ljudski rod.
*********

1 Kor 11, 23-26: Pavao svojim vjernicima u Korintu, korak po korak, vjerno prenosi euharistijsko slavlje, što mi danas zovemo sv. Misom. Tome svakako prethodi slušanje Božje riječi i propovijed. „Srce“ euharistijskog slavlja sastoji se u najtočnijem i najvjernijem ponavljanju onoga čina što ga je izvršio Krist i onih riječi koje izgovorio Gospodin „one noći kad je bio predan“. Kršćani su malo po malo shvatili da je Krist „žrtveno Janje“ i svoje tijelo daje poput hrane. Sv. Misa, kao stol Riječi i stol Žrtve Gospodnje, postaje središte duhovnog života novonastale kršćanske zajednice.

***********

Iv 13, 1-15: Misa Večere Gospodnje. Ustanovljenje Novozavjetne Pashe i novozavjetnih svećenika.
Evanđelje je izloženo u propovijedi VELIKOG ČETVRTKA.